Hrvatska i Poljska – suradnja u bliskosti Ispis
Autor Tomislav Matošin   
Srijeda, 02 Veljača 2011

Tribini su prisustvovali Nj. E. veleposlanik Republike Poljske u Republici Hrvatskoj Wieslaw Tarka, mr. sc. Mato Arlović, sudac Ustavnog suda, bivši predsjednik Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, bivši voditelj Hrvatsko – Poljske skupine prijateljstva u Hrvatskom saboru, Andrija Karafilipović, glavni tajnik Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva prof. Jadranka Huljev, te mnogobrojna publika i prijatelji Poljske.

U uvodnoj riječi  prof. Jadranka Huljev, predsjednica Hrvatsko-poljskog društva prijateljstva  osvrnula se na osnivanje i rad društva kao i na tradicionalno dobre i prijateljske odnose između hrvatskog i poljskog naroda.

Veleposlanik Republike Poljske, NJ. E. Wieslaw Tarka u svom izlaganju osvrnuo se na aktualni trenutak u kojem se Poljska danas nalazi a posebice nakon ulaska Poljske u Europsku Uniju. Danas je u Poljskoj vrlo visoka podrška Europskoj Uniji cca. 86%.Ulaskom u EU došlo je do visokog rasta i razvoja  gospodarstva, direktnih stranih ulaganja u gospodarstvo, razvoja modernih tehnologija, smanjenja nezaposlenosti. Naglasio je da su  najskeptičniji dio poljskog društva prije ulaska u EU bili  poljoprivrednici, koji nakon ulaska u EU  bilježe najviši rast proizvodnje  od 13,7%. EU politika stabilizirala je proizvodnju i promijenila imidž sela. Poljoprivredni proizvodi postaju konkurentni na europskom tržištu i izvoz raste, te da Hrvatska može iskoristi njihova iskustva u pregovorima vezanim za poljoprivredu.

Na kraju je istaknuo da između Hrvatske i Poljske postoji povijesna poveznica u borbi za samostalnost i demokraciju. Poljska  podupire težnju Hrvatske prema Europskoj Uniji te da treba odijeliti s Hrvatskom iskustva Poljske na putu približavanja i vođenja pregovora.

Mr. sc. Mato Arlović osvrnuo se na odnose između Republike Poljske i Republike Hrvatske  koji su vrlo dobri i prijateljski, te da dvije države veže mnogo dodirnih točaka koje pružaju mogućnosti međusobne suradnje na raznim područjima. Naglasio je, da bi trebalo na višu razinu podići gospodarsku suradnju, osobito poticanjem različitih oblika međusobnih ulaganja i investicija. U tom smislu trebalo bi sagledati mogućnosti zajedničkog ulaganja  ili ulaganja pojedinačnih gospodarskih subjekata iz jedne u drugu zemlju, posebice u proizvodne kapacitete, koji proizvode robe koje svojom kvalitetom i konkurentnošću imaju prođu u zemljama EU ali su i deficitarne na svjetskom tržištu. Međusobnu trgovinsku razmjenu trebalo bi podići na još viši nivo uz istodobno širenje asortimana roba i usluga, koje se međusobno razmjenjuju. Naglasio je i stalno povećanje deficita u robnoj razmjeni na štetu Republike Hrvatske. Te je očigledna potreba da se isti bitno smanji, ukoliko ga nije moguće u cijelosti anulirati. Jačati i širiti suradnju na prometnom području, nužna je iz više razloga. Prije svega radi ostvarenja tzv. koridora 5C, preko kojeg bi trebalo multikompleksno povezati sredozemnu, preko podunavske i srednjoeuropske s baltičkom europskom regijom. Ovaj prometni pravac iznimno je značajan, kako za zemlje kroz koje prolazi, tako i za cjelokupni razvoj EU. O tome kakav značaj ima za Poljsku i Hrvatsku ne treba posebice obrazlagati ako se zna da se najznačajnije polazne i krajnje odredišne morske luke nalaze na obalama Hrvatske i Poljske. Naravno, imajući pri tome u vidu i druge luke baltičkih zemalja. Ostvarenjem ovog pravca na stotine pa i tisuće kilometara uštedjelo bi se u isporuci roba i sirovina od Baltika do krajnjeg juga Europe, te potom dalje  za Afriku, Bliski Istok i Južnu Aziju i obratno. To je bio i ključni argument kada je ovaj koridor prihvaćen i uvršten u prometnu strategiju EU krajem 90-tih godina. Nažalost, prometni sadržaji na ovom pravcu nisu dostatno izgrađeni i razvijeni neovisno o tomu radi li o cestovno, željezničkom ili zračnom prometu. Ova tvrdnja posebice dolazi do izražaja ako se njihova izgrađenost sagledava s aspekta sigurnosti, ekonomičnosti, prijevoza roba i putnika. Koridor 5C se mora dalje dograđivati modernizirati i razvijati da bi u dostatnoj mjeri postao faktor povezivanja i unapređivanja, prije svega gospodarske suradnje u EU.

Za naše zemlje ova je činjenica od posebnog značaja i interesa temeljem koje trebamo inicirati raspravu i financiranje izgradnje koridora 5C u okviru institucija EU  i putem njezinih fondova. Intenziviranje  realizacije ovog prometnog pravca bila bi značajna točka za prevladavanje ili izlaz iz vladajuće recesije. Njime bi se otvorila čitava lepeza angažiranja proizvodnih i uslužnih djelatnosti vezanih uz građevinarstvo te ostalih srodnih djelatnosti, koje su izravno ili neizravno vezane uz poslove za izgradnju opremanje i razvoj koridora 5C odnosno njegovih popratnih sadržaja. To bi dovelo do povećanog radnog angažiranja gospodarskih subjekata, povećanog zapošljavanja i u krajnjoj liniji višeg standarda stanovništva ali i do stvaranja novih točaka za interesno povezivanje  i suradnju naših gospodarskih subjekata i državnih subjekata. Porast turističke suradnje kroz povećanje turista, obje strane mogu biti zadovoljne. No postavlja se pitanje, može li se suradnja u turizmu podići na višu razinu, poglavito ako se ima u vidu proces privatizacije u turizmu kod nas ili potrebe samostalnog odnosno zajedničkog ulaganja u turističke kapacitete s obzirom na kontinuirani porast broja tuirista iz Poljske. Vjerujemo da se tu može učiniti puno više. Uostalom, koliko god naša suradnja bila dobra, to nikako ne smije umanjiti našu težnju da ista bude još veća i bolja na zadovoljstvo naših naroda i država.

Arlović je naglasio da su obje naše zemlje članice NATO-a i  Partnerstva za mir. Kroz ove sustave obje zemlje, kako samostalno, tako zajedno sa svojim saveznicima i partnerima doprinose jačanju i razvijanju mira, sigurnosti i stabilnosti, kako na svom teritoriju tako i u sklopu EU i cijelom Svijetu, između ostaloga sudjelujući sa svojim misijama u uspostavljanju i održavanju mira u Svijetu. Istaknuo je i usvajanje nekih oblika suradnje između članica NATO-a kroz izgradnju raketnih instalacija u Poljskoj od strane SAD-a. Izrazio je nadu da će ono postati sredstvo odvraćanja i presretanja pa i eventualnog uništenja sredstava za masovno uništenje, koje bi se mogli koristiti u terorizmu, vjerujući da ovi sustavi nisu prijetnja miru i unutarnjoj sigurnosti bilo koje zemlje a posebice članica partnerstva za mir. Dapače, i ovi sustavi trebaju postati temelj zajedničke suradnje članica u partnerstvu za mir, da bi na još višu razinu podigli svoju spremnost u borbi za mir, sigurnost i stabilnost u Svijetu. Iskazao je nadu da će izgradnja ove američke baze u Poljskoj, biti točka suradnje između Rusje i SAD u borbi protiv međunarodnog terorizma ili bilo koje drugog oblika ugroze međunarodnog mira, sigurnosti i stabilnosti, a ne točka zategnutosti njihovih međusobnih odnosa. Danas je svima jasno da je mir, sigurnost i stabilnost najvažnija pretpostavka svakog razvoja a poglavito razvoja slobodnog i demokratskog svijeta. U tom smislu mir, sigurnost i stabilnost nemaju alternativu već su temeljna potreba svih nas. 

Mnogi poljski državnici, političari, znanstvenici,  književnici, skladatelji dali su pečat  svjetskoj kulturi ( Papa Ivan Pavao II, Lech Walesa, Nikola Kopernik, Maria Sklodowska-Curie, Henryk Sienkiewicz, Frederic Chopin i mnogi drugi).

Ovom prilikom uručeno je priznanje g. Andriji Karafilipoviću od strane Hrvatsko-poljskog društva odnosno predsjednice Društva Jadranke Huljev u povodu 40. godina uspješnog rada s društvima prijateljstva i Hrvatsko-poljskim društvom.

Na kraju tribine obilježena je i 200 godišnjica rođenja Frederica Chopina. Održan je prigodni koncert na kojem su Zoran Šonc i Lidija Orešković-Dvorski izveli Chopinove skladbe; Zahvala mrtvima, Za Domovinu, Kišne kapi, Želja jedne djevojke i druge.