Arhiva brojeva časopisa GND Ispis
Autor KHDP   
četvrtak, 01 Prosinac 2016
ISSN 1848-087X

Izlazi tromjesečno od 2011.

GLAS NARODNE


DIPLOMACIJE

Glasilo Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva
BILTEN DOGAĐANJA

Na web stranicama Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva objavljena je arhiva svih do sada objavljenih brojeva časopisa
»GLAS NARODNE DIPLOMACIJE«. Vidi: Arhiva brojeva GND

 
Posjet kineske delegacije Korčuli i Zagrebu Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

Posjet kineske delegacije Korčuli i Zagrebu

 

Početkom ožujka veleposlanica NR Kine Deng Ying priredila je, u svojoj rezidenciji, svečanu večeru za kinesku delegaciju iz Yangzhoua koju su predvodili šef diplomacije Yanghzhoua Hong Jinhua i šefica za međunarodnu suradnju Deng Qing. S njima su bili i vodeći ljudi diplomacije i međunarodne suradnje Yangzhoua Wang Xiaonan, Xu Yu i Xu Xiao Ming. Svečanoj večeri prisustvovao i je i predsjednik Hrvatsko-kineskog društva prijateljstva Andrija Karafilipović koji je pozvao delegaciju u svoj dom kako bi usporedili način života istoka i zapada. tom prilikom uručen im je i poklon, slika našeg istaknutog slikara naive Ivana Lackovića Croate te knjigu "Hrvatska i Kina" u kojoj je prikazan rad svih društava prijateljstva s Kinom kao i suradnja s Veleposlanstvom NR Kine.

 

Bratimljenje između Yangzhoua i Korčule inicirali su Hrvatsko-kinesko društvo prijateljstva, Andrija Karafilipović i nekadašnji veleposlanik NR Kine u Republici Hrvatskoj Zhi Zhaolin i to 2002. godine prilikom posjete Korčuli i otvaranja izložbe "Kina-zemlja koju ne poznajemo". (AK)

 

 

 

 

 

 

 
Silenzio stampa iliti muk sredstava javnog priopćavanja Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

Silenzio stampa iliti muk sredstava javnog priopćavanja

Piše: prof. dr. sc. Stjepan Heimer

Dana 6. veljače 2014. Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva (KHDP) organizirala je u Europskom domu u Zagrebu svoju 1.000. tribinu, kojoj je pokrovitelj bio predsjednik Hrvatskog sabora g. Josip Leko, a kao počasni gost predavač najavljen je predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović.

Dvorana je bila dupkom puna, a među uzvanicima je bilo 32 veleposlanika i 2 otpravnika poslova. Predviđeno je da se veleposlanici Narodne Republike Kine, Ukrajine, Ruske Federacije i Kraljevine Norveške obrate prisutnima, što su oni sa zadovoljstvom prihvatili.

Nakon uvodnih riječi glavnog tajnika KHDP, g. Andrije Karafilipovića koji je pozdravio sve posjetitelje i posebno zahvalio predsjednicima države i Sabora, veleposlanicima i predstavnicima sredstava priopćavanja na dolasku i podršci koju i tim činom pružaju Koordinaciji i društvima prijateljstva. U nekoliko se je rečenica osvrnuo na dosadašnje tribine koje je tokom prošlih 22 godine KHDP organizirala ne samo u Zagrebu, već i u brojnim gradovima i mjestima Republike Hrvatske, a na kojima su gosti predavači bili brojni domaći i strani državnici, ministri i diplomati. Posebno je naglasio da su predavanja na tribinama bila tek povod da veleposlanici i njihovo diplomatsko osoblje upoznaju različite krajeve Hrvatske, predstavnike lokalnih vlati, gospodarstva, kulture i sporta. To su bile prilike za iskazivanje namjera o mogućoj suradnji lokalnih entiteta različitih profila, političkih, gospodarstvenih, turističkih, kulturnih i drugih. Ovi su susreti u mnogim slučajevima rezultirali započinjanjem, ali i nastavkom i razvojem suradnje.

Predsjednik Sabora g. Leko, inače član osnivač nekih društava i dugogodišnji član KHDP obratio se je prisutnima naglašavajući nezamjenjivu ulogu "narodne diplomacije" u sveukupnom vanjskopolitičkom predstavljanju Hrvatske. Istaknuo je značaj tribina, kao i drugih akcija KHDP i pojedinih društava u širem međusobnom upoznavanju naroda i zemalja, čime se doprinosi unapređenju prijateljskih odnosa među narodima.

Predsjednik Republike Ivo Josipović na početku svog obraćanja prisutnima ispričao se je zbog nepredviđene obveze odlaska u snijegom i ledom pogođene krajeve Gorskog kotara, što mu ne dozvoljava održanje predviđenog predavanja, uz obećanje da će to predavanje na tribini KHDP obaviti jednom drugom prilikom. Nije, međutim, propustio čestitati na jubilarnoj tribini, kao i na cjelokupnoj aktivnosti Koordinacije i društava prijateljstva. Izrazio je svoje veliko zadovoljstvo postojanjem KHDP i njenih članica, odajući priznanje energiji koju u svom radu ulažu i glavni tajnik Koordinacije, njegovi suradnici i brojni dužnosnici i članovi društava. Kao predsjednik Republike koji je i koautor i surealizator vanjske politike zemlje, pomno prati aktivnosti KHDP i društava, jer je to često tema razgovora sa stranim diplomatima akreditiranim u RH, koji mu iznose svoja iskustva i dojmove o suradnji s Koordinacijom i "svojim" društvima. Temeljem svega toga smatra da koordinacija i društva zaslužuju daleko veću financijsku podršku nego što je imaju nekoliko zadnjih godina.

Kako je bilo i predviđeno, prije navedeni veleposlanici govorili su upravo o svojoj suradnji s Koordinacijom i društvima. Iskazali su veliko zadovoljstvo vezano uz njihovu osobnu suradnju kao i suradnju članova veleposlanstava s predstavnicima KHDP i društava. Djelovanje udruga "narodne diplomacije" smatraju izuzetnim dostignućem demokracije i istaknutim pozitivnim primjerom mjesta i uloge civilnog društva u Republici Hrvatskoj. Organizacijom njihovih odlazaka u županije i mjesta diljem Hrvatske, obogaćen je njihov boravak u Hrvatskoj upoznavanjem krajeva i ljudi koje bez takvih odlazaka ne bi nikada upoznali. Upravo njihovo sudjelovanje na tribinama diljem zemlje i susreti s ljudima ostaju u njima nakon odlaska s dužnosti u Hrvatskoj kao neizbrisive i nezamjenjive ugodne uspomene. Mnogi od njih upravo su na tim obilascima našu domovinu posebno zavoljeli.

Primjerena lirika i strune violine označili su završetak programa 1.000. tribine.

E, a sada dolazimo do povezivanja naslova i opisanog događaja. Skupu je prisustvovalo sedam do devet predstavnika sredstava javnog priopćavanja. Govornica je bila načičkana mikrofonima televizijskih i radijskih kuća, a dio novinara bljeskao je svojim fotoaparatima, uglavnom u toku obraćanja predsjednika Josipovića. Nakon njega predstavnici elektronskih medija brzinom munje zgrabili su svoje mikrofone i nestali iz dvorane, a i novinarski foto-aparati nisu se više zamjećivali. Svi su oni, dakle odradili svoj terenski posao, prvenstveno usmjeren na praćenje aktivnosti šefa države.

Sasvim je prirodno, da smo mi organizatori skupa, voditelji i članovi Koordinacije i društava očekivali kratki prikaz jubilarnog događaja na TV i radio-stanicama čiji su novinari bili na skupu. Međutim, niti jedna od tih postaja nije se niti jednom slikom ili riječju osvrnula niti na tribinu, niti na prisustvo i govor predsjednika Josipovića, a naravno, niti ikoga drugoga. Jedan od novinara uhvatio je predsjednika u prizemlju zgrade i ispred velike kaljeve peći dobio mišljenje o problematici prirodne nepogode u Gorskom kotaru, kamo se je predsjednik upravo uputio.

Drugo jutro očekivali smo nekakav prikaz događaja u tiskanim medijima. U zagrebačkim dnevnicima, s izuzetkom male vijesti u 24 sata, nismo o jubilarnoj tribini našli niti jedno slovo, a kamoli koju riječ o mjestu, ulozi i radu Koordinacije i društava.

Na kraju priče ostaje upitati se, da li je to bio propust novinara ili urednika u čitavom uređivačkom lancu odobravanja prikaza tribine, da li je to po jednoglasnoj ocjeni svih urednika bio potpuno nezanimljiv događaj koji ne zavređuje bilo kakav spomen ili je to ipak neki mig nadređen svim sredstvima informiranja, što je u našim uvjetima teško povjerovati. Ipak, gotovo je nevjerojatno, da će i elektronski i tiskani mediji objaviti vijest o uspješnoj prehrani sedam praščića u jednom nepoznatom zaseoku (kao prikaz izuzetnog napredovanja hrvatskog gospodarstva), a skupno izostaviti vijest o jubilarnom događaju pod pokroviteljstvom predsjednika Sabora na kojem govori i predsjednik države. Čak ne očekujemo da se prenesu pohvale radu "narodne diplomacije" koje su svi govornici izrazito naglasili, već da se samo registrira održavanje jubilarne 1.000. tribine.

Ako prihvatimo uzrečicu koja kaže da ono što nije registrirano u sredstvima javnog priopćavanja zapravo se nije niti dogodilo, tada nam je jasno da smo čitav događaj samo sanjali. Nije bilo niti predsjednika države, niti predsjednika Sabora, niti veleposlanika izuzetno značajnih zemalja, a niti nas oko 280 članova Koordinacije i društava koji smo dupkom napunili dvoranu. Pojma nemamo odakle našim snimateljima fotografije s tog nepostojećeg skupa. Valjda su ih napravili pomoću fotoshopa. To bi sasvim sigurno bile prve fotografije jednog sna.

 
Hrvatska i svijet, Norveško–hrvatski odnosi Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

Hrvatska i svijet. Norveško–hrvatski odnosi

prošlost, sadašnjost, budućnost

Piše: Natalija Oštarijaš

U okviru plana rada, a u suradnji sa Socijaldemokratskom partijom, Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva će organizirati seriju od deset predavanja na temu Hrvatska i svijet gdje će veleposlanici govoriti o diplomatskim, gospodarskim i kulturnim vezama između njihovih zemalja i Hrvatske. U planu su predavanja veleposlanika Norveške, Kine, Ukrajine, Poljske, Slovačke, Azerbajdžana, Irana, Italije, Ruske Federacije i Španjolske…

Prva u nizu planiranih tribina se održala 26. veljače 2014. u prostorijama Socijaldemokratske partije Grada Zagreba u nazočnosti brojnih uzvanika, članova Koordinacije HDP te članova SDP. Gost tribine je bio veleposlanik Kraljevine Norveške Henrik Ofstad koje je održao predavanje na temu "Norveško–hrvatski odnosi, prošlost, sadašnjost, budućnost". Tribinu je pozdravnim govorom otvorio predsjednik Gradske organizacije SDP-a Zagreb Davor Bernardić koji je istaknuo kako Hrvatsku i Norvešku veže duga povijest dobrih i prijateljskih odnosa te da je Norveška jedna od najrazvijenijih i najuspješnijih zemalja u Europi i svijetu pa je suradnja s njom iznimno značajna za Hrvatsku.

Moderator tribine i glavni tajnik Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva Andrija Karafilipović kazao je kako su odnosi Norveške i Hrvatske tradicionalno iznimno dobri još od Drugog svjetskog rata, kad su neki hrvatski zatočenici uživali naklonost norveškog naroda za vrijeme deportacije koju su proveli nacisti. Tako je ostalo sve do danas, jer je Norveška Hrvatsku snažno podržavala u ostvarenju neovisnosti i pristupu NATO savezu, ali i europskim nastojanjima. Također je rekao kako su dr. Heimer i on više puta sudjelovali u takozvanom partizanskom mimohodu u Trøndelag u Norveškoj te je podsjetio kako je Norveška na mnoge načine, i to ne samo financijski, pomagala ostvarenju mnogih projekata u Hrvatskoj.

U svom predavanju o povijest razvitka bilateralnih odnosa između Norveške i Hrvatske veleposlanik Kraljevine Norveške Henrik Ofstad je istaknuo kako danas dvije zemlje imaju izvrsne odnose, osvrnuo se na prijateljstvo i suradnju između jugoslavenskih partizana i norveškog pokreta otpora tijekom Drugog svjetskog rata koji predstavljaju temelj današnjih odnosa, i podsjetio kako Norveška blisko surađuje s Hrvatskom od njezinog stjecanja samostalnosti, uvijek s ciljem doprinosa njezinom društveno-gospodarskom napretku.

Počasni konzulat Norveške je otvoren u Zagrebu još davne 1923. godine. Norveška je priznala neovisnosti Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. i danas ima veleposlanstvo u Zagrebu te dva počasnih konzulata u Dubrovniku i Rijeci. Odnosi između Hrvatske i Norveške su usko vezani za sudjelovanje dviju zemalja u europskoj političkoj i gospodarskoj suradnji. Hrvatska je postala članica EU-a 1. srpnja 2013., a Norveška, iako nije članica EU-a, vodi aktivnu europsku politiku u Europskom gospodarskom prostoru (EEA) i Schengenskom prostoru koji obuhvaća teritorije 26 europskih zemalja. Obrambena i sigurnosna pitanja su drugi središnji elementi norveško-hrvatskih odnosa. Obje zemlje vide NATO kao ključ europske i transatlantske sigurnosti. Nastavak suradnje između Hrvatske i Norveške je središnji dio norveške politike na zapadnom Balkanu.

Hrvatska i Norveška imaju snažno pomorsko naslijeđe pa je pomorski sektor uvijek imao središnje mjesto u bilateralnim odnosima. Obje žemlje su relativno male i obje imaju dugačku i vrlo razvedenu morsku obalu. Mnogi norveški brodovi izgrađeni su u hrvatskim brodogradilištima, a hrvatski pomorski časnici služe u Norveškoj trgovačkoj mornarici. Potencijal za suradnju u tom sektoru je izuzetno velik, i dvije zemlje surađuju na projektu iNavis – projektu uspostave Pomorskog inovacijskog centra u Šibeniku. Cilj uspostave centra je okupljanje i povezivanje hrvatskih i norveških tvrtki i institucija iz pomorskog sektora. Potencijal u hrvatskom energetskom sektoru i obnovljivim izvorima energije može donijeti nove mogućnosti za bližu suradnju između norveških i hrvatskih tvrtki. "Hrvatska i Norveška zbližile su se i na temelju vrijednosti koje dijele, jer su solidarnost i prijateljstvo temelj za mir i razvitak u našem dijelu svijeta", rekao je veleposlanik Ofstad.

Treba spomenuti kako se procjenjuje da u Kraljevini Norveškoj živi oko 2.000 Hrvata i njihovih potomaka. Prvi Hrvati doselili su se u Norvešku tijekom pedesetih i početkom šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća kao politički emigranti, a najveći dio njih stigao je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, uglavnom kao ekonomska emigracija. Hrvati naseljavaju sve veće gradove u Norveškoj, a najviše ih ima u Oslu, kao najvećem gradu.

Posebni zakoni o pravima i obvezama useljenika ne postoje, te se omogućuje stranim državljanima isti radno-pravni i socijalni tretman kao i za sve građane zemlje primateljice. Na snazi su određeni zakoni koji reguliraju useljenje, primitak u državljanstvo, stalni boravak, privremeni boravak i azil. Norveško državljanstvo može se steći nakon boravka u zemlji u trajanju od najmanje sedam godina, uz obvezatno znanje norveškog jezika. Norveški Zakon o državljanstvu ne prihvaća dvojno državljanstvo.

Tijekom 1989. godine osnovana je udruga Hrvatska zajednica u Norveškoj iz Osla koja je bila iznimno aktivna u organizaciji humanitarne i ine pomoći Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Osim u Hrvatskoj zajednici, državljani RH organizirani su i u Hrvatskom kulturnom društvu Zrinski i Frankopan također u Oslu, te u Norveško-hrvatskom društvu prijateljstva

 

 
Izaslanstvo predsjedništva Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva u posjetu Veleposlanstva Ruske Federaciji u Zagrebu Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

Izaslanstvo predsjedništva Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva u posjetu Veleposlanstva Ruske Federaciji u Zagrebu

Dobro je ponekad osvrnuti se unatrag kako bi se sagledali fragmenti života u kojima su založeni temelji današnjih zbivanja. Temelji današnjih prijateljskih veza s Ruskom Federacijom sežu u daleku prošlost, a najnovija povijest njihovog razvoja je upravo navršila dvadeset godina.

Tim povodom izaslanstvo predsjedništva Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva na čelu s predsjednikom Društva Andrijom Karafilipovićem, 18. veljače posjetili su veleposlanstvo Ruske Federacije kako bi uručili veleposlaniku Ruske Federacije Robertu Markaryanu Diplomu Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva u znak priznanja i zahvale za 20 godina suradnje. U prijateljskom razgovoru s veleposlanikom uz šalicu čaja predsjednik Društva Andrija Karafilipović je rekao da je tijekom proteklih 20 godina Društvo kontinuirano surađivalo s Veleposlanstvom na provedbi različitih projekata iz područja  gospodarstva, kulturne i znanosti, a iz te suradnje su se razvili tople i prijateljske odnose koji traju i danas. Neprocjenjivom smatramo pomoć i potporu bivših veleposlanika Ruske Federacije, kao i sadašnjeg veleposlanika Roberta Markaryana, koju su oni godinama pružali aktivnostima Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva na području uspostavljanja i njegovanja prijateljskih veza između naroda Hrvatske i Rusije. Tijekom razgovora je bio predložen i plan budućih aktivnosti Društva u suradnji s Veleposlanstvom Ruske Federacije.  Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva u suradnji sa Socijaldemokratskom partijom planira organizirati seriju od deset predavanja na temu "Hrvatska i svijet" gdje će veleposlanici, između ostalih i veleposlanik Markaryan, govoriti o diplomatskim, gospodarskim i kulturnim vezama između zemalja, zatim posjet Splitu, Sinjskoj Alki, Novalji, Krku, gdje uz gospodarske razgovore planira se održati i predavanja veleposlanika.

Član predsjedništva Društva Bogoljub Lacmanović je čestitao veleposlaniku Markaryanu na sjajnoj organizaciji Zimskih Olimpijskih igara u Sočiju u složenoj situaciji medijskog "hladnog rata" te je naglasio činjenicu da unatoč početne neprofesionalnosti nekih hrvatskih medija i pogledu komentara ceremonije otvaranja Igara, hrvatski sportaši i neki kulturni djelatnici ispričali su istinu o stanju na terenu, tako da su i medije konačno počeli prenositi stvarnu sliku stanja u Sočiju. Na kraju je g. Lacmanović zaželio puno sportske sreće te miran i siguran završetak Igara.

Predsjednik Izvršnog odbora Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva i član predsjedništva Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva prof. dr. Stjepan Heimer je istaknuo da suvremene veze između Hrvatske i Rusije broje desetke godina postojanja te da su odnosi tijekom tog razdoblja bili ne samo službeni, već više prijateljski, gdje su se strane družile i posjećivale obiteljima i na takav način željele da se ruski prijatelji udomaće i osjećaju se u Hrvatskoj  kao kod kuće

Veleposlanik Markaryan je zahvalio članovima predsjedništva na posjeti i uručenom priznanju te je rekao kako će Veleposlanstvo Ruske Federacije i dalje pomagati i podupirati rad Društva. Također je obznanio da se u pogledu bilateralne suradnje s Hrvatskom planira sastanak međuvladine komisije po pitanjima trgovinske suradnje te suradnje na području znanosti i kulture. Ruske kompanije su zainteresirane sudjelovati u tenderima za geološka istraživanje eventualnih nalazišta nafte i plina u Jadranu, a s obzirom na složenu situaciju u INA-i, ruske naftne kompanije su zainteresirani u otkupljivanju dionica MOL-a u dogovoru s Vladom RH. Veleposlanik je obećao razgovarati s rukovodstvom tvrtke Lukoil o pružanju financijske potpore radu Društva te je izrazio čvrstu nadu u konačni uspjeh takvih razgovora. Po pitanju planova Društva za naredni period gdje bi se tražilo njegovo sudjelovanje, veleposlanik Markaryan je izrazio svoju spremnost za sudjelovanje u planiranim aktivnostima i predavanjima sukladno raspoloživom vremenu. U tijeku prijateljske razmjene mišljenja također je izrazio zadovoljstvo mudrošću politike vodstva RH u pogledu posjeta predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Sočiju te razumijevanjem delikatnosti političkog trenutka u kojem se taj posjet odvio. Na kraju je veleposlanik zahvalio svima prisutnima na predanom radu na učvršćivanju prijateljskih veza između naroda Hrvatske i Rusije te je pohvalio sadržaj časopisa koji izdaje Koordinacija. (Natalija Oštarijaš)

 

 
ZVONIMIR PIŽIR, PRIJATELJ HRVATSKIH DRUŠTAVA PRIJATELJSTAVA Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

ZVONIMIR PIŽIR, PRIJATELJ HRVATSKIH DRUŠTAVA PRIJATELJSTAVA

Što kažu kritičari o autoru?

 

Stanko Špoljarić

Zvonko Pižir primjer je slikara umjetnosti koju obično nazivamo naivnom, izvornom, iskaza koji ima i zajedničke formalne, sadržajne, tehničke strane načina, no koji od slikarskih osobnosti izrastaju do vlastitosti poetike. To opće i pojedinačno vrlo sretno je povezao Pižir, tako da u njegovom slučaju možemo govoriti o slikarskoj autentičnosti, izrasloj na preobrazbi tipičnih motiva dijaloga s ruralnim i začudnosti pred ljepotom prirode.

Već u komornosti likovne scene, u prikazu cvijeća, prepoznaje se mjera između opisnosti naznačenosti izgleda slikovitosti za formu i boju, za povezivanje sitnog detalja i cjeline. Njegove „ljubičice“ plavetnilo cvijeta uzdižu do plavetnila svijeta. A koloristička raznolikost lati buketa bliska je kolorističkoj razigranosti prirode. U situacijama izvjesne gigantizacije sitnog, kumulirane ljepote koja ispunjava pejzažni prostor slike. Pižir neospornom sigurnošću, slikarskom vještinom gradi odnjegovane prizore u kojima lirsko dobiva dimenziju monumentalnog. Slično je u situacijama i stanjima iz seoskog života, u kojima Pižir inzistira na atmosferi. Pomalo s nostalgičnim prizvukom u htijenju zaustavljanja vremena. U mijenama godišnjih doba s pomacima kolorističkog zvuka, u scenama zanimljivih kompozicija. Otvaranja prostora i koncentriranjem raslinja, zdanja ili simboličnih mrtvih priroda na jednoj strani slike. Puteljci, brdašca, vode, orijentiri su kretanja u ambijentima obavijenim svečanom tišinom. A arhitektura pripada već pomalo baštini. Bliža je bajkovitom no stranom. Ali Pižir joj slikom daje uvjerljivost uraslu u krajolik istinske ljepote.

Bez sumnje Pižirovo slikarstvo odraz je doživljenog, te predmeti i krajolici jeka su iskustva i promatranja. Ali osvojio je i slobodu iskaza, te i slikarskom maštovitošću prizorima daje novo ozračje. Sa sposobnošću uočavanja pitoresknih detalja, karakterističnih za sredinu, detalja koji i u usitnjenosti mogu biti akcenti scene. Vid je to obrata kao uravnoteženje značenja i dimenzije brežuljaka i ornamentalne košare s cvijećem. Sklad je to različitosti vidljive u ravnopravnosti dijaloga crtačkog i slikarskog, opisne ili prikrivene linije i plohe. S bojom pune zvučnosti uzdignutog bljeska difuznošcu svjetla. Ili prigušenošcu palete kojom seoce postaje prostor za meditaciju. Mira i zastanka pred izvanjskom i unutrašnjom ljepotom. A Zvonko Pižir tumač je realnog, svakodnevnog i snova. Svakako poradi umjetničkog talenta treba mu vjerovati.

 

Zvonko Pižir rođen je 1955. godine u Gornjoj Stubici, nedaleko od Zagreba. Završio je saobraćajnu školu, a desetak godina je radio po istočno-evropskim zemljama sa firmom „Monting“.

Slikanjem se bavi od rane mladosti. Počevši izvornim slikarstvom stekao je dosad vlastiti image u svom stilu. Kroz dvadesetogodišnji rad ostvario je tridesetak samostalnih izložbi. Vrlo uspješne samostalne izložbe održao je u Marseillu, Zagrebu, Torontu, Dubrovniku, Rimu, Oslu, a ukupno je izlagao na izložbi od Moskve do Chichaga.

Njegova djela nalaze se u mnogim galerijama, umjetničkim zbirkama, kao i kod ljubitelja likovne umjetnosti. Član je Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske, a slikanjem se bavi profesionalno.

 

Josip Depolo

Zvonko Pižir pripada slikarstvu za koji mnogi misle da je već na zalazu. A naiva, eto, traje odolijeva, odupire se crnim proročanstvima. Upravo na ovoj liniji „vječne mladosti“ naive vidim i Zvonka Pižira. Kao i svaki naivni slikar i Pižir prihvaća svijet onakav kakav bi po mjeri pjesnika trebao biti, svijet dječjih snova u kojem se odbija gorčina racionalizma i hipoteka povijesne svijesti. Počeo je kao i većina naivnih slikara bez crtačkog iskustva, u raskoraku sa zanatom. Vremenom je stekao iskustva i položio onaj poznati „naivni univerzitet“ autodidaktike. Polaku su se gasila prejaka svjetla, iz Pižirova slikarstva sve više je izbijala melankolija. Njegovi su motivi bili uvijeni u prigušeno osvjetljenje poput slika kasnih romantičara. Ali se svjetlo nije definitivno ugasilo, ono danas blago osvjetljava neke delikatne prostore ispunjene sjenovitim stablima i šumarcima. Rustična idila i dalje traje kao odraz nekih unutrašnjih harmonija i težnji ljepoti. Rekli bi, tako potrebnih ovom našem uznemirenom vremenu.

 

Prof. dr. Antun Bauer

Still in his children`s years Zvonko Pižir felt the necessity to express his sxperiences, his feelings through drawing and painting. In his first searchings for fomr, colour, way of expressing, the young painter chose naive style as the most compatible with his feelings and vision.

His first exhibition presented him as the mature painter`s personality. He is accepted and looked for from art-lovers and reviewers as well as int he world of art-galleries, collectors and buyers.

A row of exhibitions follows in cultural centres of many countries in Europe and America. A remarkable number of his paintings is left in his country to be the documentation for future generations of our contemporay artistic reality.

Sceneries oft his painter are bound to the millieu in which he lives, which gives him impetus for work and enables him to transfer the experience of perceived into his paintings.

Last fifteen years he paints mainly oils on glass and in this technique he made his most important works. The recognition of Zvonko Pižir in contemporary plastic art at home nad abroad is na added value to Croatian art and is a guarantee for good prospects of our naive art.

 

Poštovani prijatelji Koordinacije hrvatskih društava  prijateljstava,

želim Vam ispričati drugu stranu medalje našeg uvaženog prijatelja Zvonimira Pižira iz malog mjesta Gusakovac kod Marije Bistrice. Pročitali ste što o njemu kažu kritičari, no ono drugo što ne znate je priča o čovjeku humanistu, donatoru svojih djela raznim carevima, kraljevima, državnicima. Slično poput Ivana Lackovića Croate, pokojne Milice Savić, Nadine Katane, Zinke Srdarević- Karafilipović te mnogih slikara iz Kalinovca, Gole, Koprivnice i mnogih drugih mjesta diljem naše domovine, žive i rade slikari koji su mi pomogli prilikom mojih posjeta mnogim državnicima svijeta, ministrima, veleposlanicima kojima su darivali svoja vrijedna djela. Bili su to u prošlom desetljeću teški trenutci za našu domovinu, ali su baš slike i autori ovih slika otvarali puteve za razgovore i priznanja Hrvatske. Jedan od takvih je među prvima bio Zvonko ili Zvonimir Pižir, slično kao i Biserka Zlatar-Milinković ili Ivan Lacković Croata, u njegovu domu našli su se mnogi veleposlanici Slovačke, Češke, Rusije, Norveške, Poljske i drugih zemalja. Veliki dio njih odlazio je s poklonima jer Zvonko je osoba koja dariva ljude. Nastojao sam uvijek da mu se revanširam pa sam tako uspio u više navrata prodati cijele njegove izložbe u nekim od europskih zemalja. U najtežim trenutcima nastajanja Republike Hrvatske, Zvonko me je pratio u Rusiju, Ukrajinu, Norvešku, Sloveniju gdje smo molili mnoge dužnosnike s riječima: "Zaustavite rat u Hrvatskoj!". Kad je bila Olimpijada u NR Kini, zamolio sam Zvonka da napravi jednu sliku ptičjeg gnijezda kako bismo ju darovali Predsjedniku NR Kine. Takvih darovnica Zvonko i danas čini. Nedavno sam posjetio njegov dom da mu se zahvalim za sve ono što je činio dosada darujući svoje slike kao što je to činio Ivan Lacković Croata i mnogi drugi. Hvala Zvonku i nadam se naši čitatelji, dragi prijatelji naših Društava da će vam se svidjeti ovaj moj podsjetnik na Zvonka Pižira i Naivnu umjetnost.

 

Andrija Karafilipović

 
Prešernov dan u znaku 10 godina proslavljen i u Varaždinskoj županiji Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

 

 

Prešernov dan u znaku 10 godina proslavljen i u Varaždinskoj županiji

 

Pripremila: Barbara Antolić Vupora

 

Već 10 godina Hrvatsko-slovensko društvo prijateljstva Varaždin u suradnji s predstavnicima slovenske nacionalne manjine organiziralo je na području Varaždinske županije proslavu slovenskog kulturnog praznika – Prešernova dana. Riječ je o dvije velike manifestacije kojima se je u županiji dalo zapaženi doprinos očuvanju uspomene na najvećeg slovenskog pjesnika Franca Prešerna i duha kojeg je unio u svoje Poezije.

 

U petak 14. veljače u Velikoj dvorani Županijske palače na Franjevačkom trgu u Varaždinu organizirana je manifestacija pod nazivom Večer kulture, sa bogatim programom kojemu su prisustvovali predstavnici županijskog političkog života.

 

Večer slovenske kulture započela je prigodnim riječima Barbara Antolić Vupora, koja je istakla značaj kulture u povezivanju dvaju naroda. Zadovoljstvo suradnjom istaknuo je i zamjenik župana Alen Kišić naglasivši pri tom da je kulturna suradnja dokazano polazište za realizaciju kapitalnih zajedničkih projekata na korist oba naroda i njihovih država.

 

U nastavku su nastupile učenice Druge varaždinske gimnazije Lea Juričić i Mija Kužir (mentor prof. slovenskog jezika i književnosti Miroslav Gradečak) te ormoške gimnazijalke iz Općine Cestica Ana Antolić, Lucija Pšak i Helena Talan koje su recitirale Baudelairelovog Tujca: "Lepa je moja dežela. Bridkosti polna. Sem je stvarnik sejal nemir in lepoto, ki je skoraj popolna, in žalost, kot je ni na svetu nikjer".

 

Članovi Mladinske skupine SKD-a "Nagelj" iz Cestice Lucija Vupora, Ivona Jurajec, Marko Turšćak, Marija Majhen, Ana Hip, Iva Klarić i Elena Ivančić pod vodstvom Patricije Hip uprizorile su Cankareve "Sluge", a potom je sudionike kulturne večeri svojim originalnim nastupom zabavila a capella skupina Pushluschtae iz Ljubljane.

 

Tjedan dana kasnije, u petak 21. veljače, pred punim gledalištem Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu odlična glumačka ekipa mariborskog Slovenskog narodnog gledališča ( Igor Samobor, Ksenija Mišič, Viktor Meglič, Nataša Matjašec Rošker, Maša Žilavec, Vlado Novak, Eva Kraš i Mateja Pucko) izvela je dramu norveškog književnika i svjetski poznatog dramaturga Henrika Ibsena "John Gabriel Borkman", u režiji Mateje Koležnik.

 

Glavni junak Ibsenove drame "John Gabriel Borkman" (1896.), bivši bankovni direktor, ilegalnim financijskim spekulacijama potrošio je cjelokupnu imovinu supruge i štedne uloge svojih klijenata, zbog čega je završio u zatvoru. Egzistencijalne probleme supružnika i djeteta rješava Borkmanova šogorica i zapravo njegova prva ljubav Ella, koju je proračunato ostavio zbog boljeg materijalnog položaja njezine sestre Gunhild. Borkman i Gunhild, koja mrzi muža, žive u mučnom zajedništvu, a jedina njihova stvarna spona je sin Erhart. Do suočavanja i neizbježnog obračuna s prošlošću i sadašnjošću te sukoba interesa u vezi s budućnošću dolazi u trenutku kada ih posjeti smrtno bolesna Ella i izrazi želju da njihov sin Erhart živi s njom do njene smrti...

 

Slovenska redateljica Mateja Koležnik osvojila je Nagradu Prešernovega sklada, nacionalno priznanje za najveća postignuća u kulturi. Nagrađena je i Velikom nagradom Borištnikovega srečanja za predstavu u cjelini i time stekla status jednog od najzanimljivijih slovenskih redatelja mlađe generacije.

 

Razmjena kazališnih programa sa SNG Maribor počela je upravo na poticaj i u organizaciji, te financijskoj podlozi iz Hrvatsko slovenskog društva Varaždin. Nastavljena je svake godine u veljači sa slovenskom predstavom, kao i pomoći kod gostovanja hrvatskih umjetnika u Sloveniji. Ove godine nam je cilj da pomognemo Gradu Varaždnu kod kandidature za europsku prijestolnicu kulture 2020, koristeći pri tome iskustva grada Maribora.

 

Publiku u HNK-u Varaždin, u kojoj su bili i glavni tajnik Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva, narodni izaslanik-veleposlanik Andrija Karafilipović, saborski zastupnik Dubravko Bilić, zamjenik gradonačelnika Varaždina Vjeran Radelić te predstavnik Općine Cestica Žarko Rodeš, prije predstave sve njih je pozdravila je Barbara Antolić Vupora. Ovogodišnja proslava Prešernova dana ostat će trajno zabilježena u katalogu posvećenom Francu Prešernu i slovenskoj kulturi koji je posebno za tu priliku tiskalo Hrvatsko-slovensko društvo prijateljstva Varaždin. Dio naklade podijeljen je kazališnoj publici u Varaždinu, a ostatak će se tijekom godine podijeliti gostima Društva. Rad sa mladima posebno naglašava prof. Ana Županić, potpredsjednica Hrvatsko slovenskog društva prijateljstva Varaždin, koja je osmislila ovogodišnji program obilježavanja Prešernovog dana.

 

 

 

 
70. OBLJETNICA DESETOG ZAGREBAČKOG KORPUSA Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

70. OBLJETNICA DESETOG ZAGREBAČKOG KORPUSA

Jubilarna obljetnica

Pod pokroviteljstvom i uz sudjelovanje predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića, u do posljednjeg mjesta popunjenoj velikoj vijećnici Gradske skupštine, svečano je obilježena 70. obljetnica 10. korpusa zagrebačkog Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske, koji je formiran 19. siječnja 1944. godine. U njegovim redovima u Drugom svjetskom ratu borilo se oko dvadeset tisuća antifašističkih boraca, od kojih je 7. 786 poginulo i ranjeno.

Svečanu akademiju u čast jubileja organizirao je Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske u suradnji s Gradom Zagrebom. Uz borce korpusa i druge sudionike NOR-a, na skupu je bilo i više saborskih zastupnika, predstavnika županijskih i lokalnih vlasti, braniteljskih udruga, izaslanik predsjednika Sabora Ivo Jelušić i predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Darinko Kosor te veleposlanik Kraljevine Norveške Henrik Ofstad, stožerni general Anton Tus i glavni tajnik Koordinacije Andrija Karafilipović.

Pozdravljajući posebno borce Desetog zagrebačkog korpusa, predsjednik Josipović istaknuo je da su pobijedile vrijednosti za koje su se oni borili – sloboda, demokracija i bratstvo među ljudima, ali nažalost, rekao je, ta pobjeda nije nikada konačna. "Uvijek se javljaju oni, a vidjeli smo to i za vrijeme Domovinskog rata, koji žele pokoriti druge i od drugih učiniti svoje sluge. Poruka koji šaljete "ne" takvima, bit će vječno u generacijama našeg naroda", naglasio je. Predsjednik Josipović kazao je i da danas Europske unije ne bi bilo bez pobjede antifašizma te da je sama Unija, nakon Drugog svjetskog rata, utemeljena na ideji slobode i mira i poruci kako rata u Europi više ne smije biti. Izrazio je želju da sve ono što su borci Desetog zagrebačkog korpusa dobrog učinili nikada ne dođe u pitanje različitim krivotvorinama i podmetanjima.

Najvažnije je da vrijednosti koje nosi antifašizam – sloboda, demokracija, bratstvo i ljudska prava, nikada ne budu izbrisani iz naših duša

Predsjednik Josipović izrazio je zadovoljstvo što Grad Zagreb čuva herojstvo i ponosan je na svoju antifašističku tradiciju. "Zagreb ima trg koji nosi ime čovjeka koji je vodio antifašističku borbu i nadam se da to ime nikada neće biti promijenjeno", rekao je Josipović, dobivši buran pljesak. Izrazio je nadu i da će Grad Zagreb ponovno imati i ulicu 10. korpusa. "Najvažnije je da vrijednosti koje nosi antifašizam – sloboda, demokracija, bratstvo i ljudska prava, nikada ne budu izbrisani iz naših duša", poručio je predsjednik Josipović.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na skupu je istaknuo da je antifašistička osnova ugrađena u temelje hrvatske državnosti i usporedio je antifašistički rat i Domovinski rat, te konstatirao da su to bili ratovi za slobodu i neovisnost protiv mračnih okupatorskih sila. Okupljenima se obratio veleposlanik Republike Ukrajine Oleksandr Levchenko, istaknuvši da je ponosan što je unuk ukrajinskog partizana, a još više zbog zajedničke pobjede antihitlerovske koalicije u Drugom svjetskom ratu. Podsjetio je na sudjelovanje 3. ukrajinske fronte koja je u NOR-u zajednički s našim partizanskim jedinicama vodila bitke u završnim operacijama. Istaknuo je podršku i veze Ukrajine, ne samo u otporu nacifašizmu, nego i danas u suvremenim stremljenjima Hrvatske.

S posebnim zadovoljstvom pozdravljam preživjele borce i rukovodioce Desetog korpusa zagrebačkog, u kojem su bili i mnogi književnici, znanstvenici i profesori, naglasio je na svečanosti Franjo Habulin, predsjednik SABA RH. "Naša antifašistička borba uključivala, uz onaj ratni borbeni dio, i druge zadatke i fronte kao što su bili briga za obrazovanje ljudi, kulturno-umjetnički rad, zdravstvo, razvijanje nove narodne vlasti i druge jednako važne aktivnosti u čemu je upravo 10. korpus dao velik doprinos" – istaknuo je Habulin. Obraćajući se posebno ratnim pripadnicima 10. korpusa, Habulin je rekao da su u Hrvatskoj postavljeni temelji prije 70 godina na zasjedanju ZAVNOH-a, a vi ste ispisali svijetlu povijest naše domovine i na to treba podsjećati mlade.

Tito predložio ime korpusa

O osnivanju, ulozi i putu Desetog korpusa govorio je Dragutin Mrkoci, ratni pripadnik te jedinice koji je istaknuo da je 10. korpus zagrebački ime dobio na prijedlog vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, naglasivši da je posebno radostan i ponosan što se na ovaj način obilježava obljetnica. "Budući da smo djelovali na području Zagreba i okolice, koja je Nijemcima zbog strateškog položaja i prijestolnice vodstva NDH-a bila od posebne važnosti, naša je borba bila time dodatno otežana", dodao je Mrkoci. Korpus je formiran od sedam brigada i više samostalnih jedinica 32. i 33. divizije i sedam snažnih partizanskih odreda – Kalničkog, Zagorskog, Zagrebačkog, Podravskog, Bjelovarskog, Moslavačkog i Pokupskog. Zapovjednik korpusa bio je Vladimir Matetić (kasnije Mate Jerković), komesar Ivan Šibl, pomoćnik Šime Balen, a načelnik Josip Rukavina. Među drugima, u Štabu 10. korpusa bio je šef Personalnog odsjeka Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik.

Deseti korpus je djelovao između Ilove, Save, Sutle i Drave, nadomak samom Zagrebu i po Podravini. U sklopu svečanosti sudjelovao je i pjevački zbor "Lira" i Dubravko Sidor, dramski umjetnik koji je recitirao poeziju ratnih pripadnika 10. korpusa i kazivao ulomak "Mačak pod šljemom" ratnog komesara u jedinicama 10. korpusa – nedavno preminulog Jože Horvata.

Pripremio: Andrija Karafilipović

 

 
Iz naše arhive Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

IZ NAŠE ARHIVE

 

ZEMLJE, LJUDI, OBIČAJI; NORVEŠKA

 

PIŠE: ANDRIJA KARAFILIPOVIĆ

 

TRKA SA SUNCEM

 

Sjedili smo u ugodnim foteljama aerodromske čekaonice Fornebua (zračna luka u Oslu) i prije polaska na dugi put kojim nas je SAS-ova Caravella trebala odvesti čak tamo do iznad 70 stupnjeva sjeverne širine i pijuckali šalicu čaja. Kroz široke zastakljene površine pristanišne zgrade još se nazirao posljednji odsjaj zalazećeg sunca, a bilo je 10 sati navečer.

 

Prateći moj pogled Arnold Evensen koji me je pratio reče: "Ne brini! Već tamo negdje oko Bodaa, ti ćeš ga već sustići". Bila je to poslovica kojom Norvežani rado razvesele pridošlice kad govore o prirodnom fenomenu ponoćnog sunca koji, skoro da i ne svojataju.

 

Kratki poziv iz aerodromsko zvučnika uskomešao je jedan dio dotad mirnih sjevernjaka, koji su se zaputili prema podzemnom izlazu na uzletišnu pistu. Plavokosa stjuardesa je brzo i vješto provjeravala avionske karte, a zatim nakon nekih pedesetak metara brisanog prostora kojim je gospodario pomalo neugodni vjetar, našli smo se u ugodnoj i zagrijanoj caravelli.

 

Ka ponoćnom suncu

Kretali smo na najneobičniju utrku - let prema ponoćnom suncu koje je imalo dva sata prednosti. Ovdje u Oslu je taj fenomen nepristupačan. Tek tamo, daleko na zapadnom horizontu kao da su se nadzirali njegovi svijetli odbljesci.

 

Već minutu dvije nakon starta visine od dva-tri kilometra imali smo pod sobom čitavu metropolu: milijun treptavih žarulja i duge nizove uličnih svjetiljki osobito jakih na glavnim arterijama - prema istoku, i Švedskoj, prema sjeveru i Trondheimu te prema zapadu i Drammenu. Cestama su se jedva uočljivo micala svjetla automobilskih farova. Ispod nas je već bila tama - noć. Tek tu i tamo se kroz polutamu noći moglo nazreti svjetlo ponekog osamljenog posjeda ili bygda (naselja), lako je u to vrijeme kod nas na jugu već zavladalo ljeto, tamo dolje ispod aviona su promicali planinski vrhovi - pokriveni snijegom. Na nekima od njih on vječno ostaje.

 

Bili smo već daleko na sjeveru. Negdje u visini Rorosa i Trondheima. i gle - vidik kao da je postao nešto svjetliji. Da, zaista sada smo sa visine od nekih 7 - 8 kilometara kroz pukotine oblaka već sasvim jasno mogli vidjeti pojedine detalje daleko ispod nas. A odjednom, gotovo sasvim iznenada kad se avion uzdizao iznad sloja oblaka u daljini s istoka smo pogledom susreli neko prozirno crvenilo koje je svake sekunde bivalo intenzivnije. Kabina je u trenu postala osvijetljena kao odsjajem nekog dalekog i žarkog požara. Putnici su živnuli i pritisnutih glava uz dvostruka sigurnosna stakla svojih prozorčića - živo komentirali. Uskoro smo ugledali i sasvim jasno: polarno sunce - u punoj ljepoti. Upravo zato što je taj prvi susret bio nekako najdublji ostao nam je u sjećanju, unatoč tome što nas je to isto sunce kasnije danima pratilo - i oduzimalo san. Ovdje iznad bjeličastog saga, oblaka činilo se kao pripito uz rub beskonačne bjeline

 

Ljubazna posada

Na žalost! U toj neobičnoj ljepoti kojoj Norveška djelomično, no i zahvaljuje priličan priliv stranih turista - nismo mogli još dugo uživati. "Privežite pojaseve, ugasite cigarete", ta onaj obavezni Takk (Hvala) dali su nam do znanja da se uskoro spuštamo tamo na pistu našeg prvog odredišta: Bodoa.

 

Razlika je pomalo šokantna. Sunce je nestalo, a vjetar koji se odjednom pojavio u sloju oblaka kroz koje smo ponirali, lagano je zanjihao snažnim kosturom velike mašine. Svjetlosna razlika' je bila očita. U kabini se opet upališe svjetiljke. Zatim još jedan krug nad usnulim gradom i uz škripu kotača naš avion je dodirnuo betonsku pistu aerodroma u Bodou.

 

Kontrast po izlasku iz aviona je bio još veći. Dočekali su nas ljudi u kaputima visoko podignutih okovratnika kojim su se nekako pokušavali obraniti od rominjanja kiše i neugodnog vjetra sa Sjevernog mora.

 

lako su se nad gradom nadvili gusti oblaci, ipak je bio - dan. Kazaljke su pokazivale tek nešto poslije pola noći. Gutljaj tople kave dao nam je novu snagu da prevarimo organizam kojem smo uskratili jedan san. Neki od stranih turista su požurili pred aerodromsku zgradu, da se slikaju ispred putokaza s naznačenim smjerovima i vremenskim relacijama do Tokija, Moskve, New Yorka i još dvadesetak svjetskih uzletišta. No fotografiranje je dozvoljeno samo u određenom smjeru a nikako prema okolnim aerodromskim zgradama i uređajima na kojim velikim slovima piše "Vojno područje". Naime, Bodo je jedna od najvećih baza norveškog ratnog zrakoplovstva.

 

"Naše putovanje je završeno! Kapetanu i svim članovima posade bilo je neobično zadovoljstvo putovati s tako ugodnim putnicima! Zahvaljujemo na povjerenju! Želimo vam ugodan boravak u najsjevernijem dijelu Evrope i - do viđenja!" bile su to oproštajne riječi stjuardese. Onom koji nel poznaje nordijske zemlje činit će se da se svi sjevernjaci nekako prečesto zahvaljuju, ali uvjeren sam da ove rečenice koliko god konvencionalno zvučale, ipak, stvaraju izvjestan kontakt s putnicima. Smiješak i susretljivost Kao što je pokazala jedna anketa stavlja osoblje SAS-ovih aviona na vrh svjetske ljestvice zračnih kompanija.

 

A ono "Do viđenja" - je zaista - do viđenja - jer u ovim geografskim širinama je avion komunikaciono sredstvo od životne važnosti. Tek kad se preleti svih 16000 km, od Osla na jugu pa do krajnje piste, u Kirkenesu, onda se za vrijeme puta kroz prozor kabine mogu sasvim prihvatiti dvije osnovne karakteristike zemlje: velike razdaljine i rijetka naseljenost. Ako bi na primjer isti put pokušali prevaliti autom onda je on za punih tisuću kilometara duži od zračnog {Oslo - Kirkenes 2646 km).

 

Leteći tako satima iznad fjordova mora još uvijek pokrivenih debelim naslagama ledenog pokrova, koji je eto tu i tamo tek počeo pucati, nekako da zaboravimo da je kod nas na jugu u to doba kupališna sezona već dobrano počela. Ledenjaci, planinski vrhovi i visoravni s kojih je vjetar ponegdje pomeo prve metre snijega i - ništa više. Tek ovdje - ondje, poneka kućica, osamljeno stablo i bijele trake ceste koja, privivši se uz obalu, napreduje prema sjeveru. Ako bismo pak brodom krenuli iz Bergena (negdje na sredini zapadne Norveške) prema Kikenesuk, taj put bi trajao punih osam dana i to - brzom plovidbom. Zbog toga avionski saobraćaj igra primarnu ulogu u životu tog dijela zemlje. Jer, ovdje i streljačke družine (isto tako kao ¡najobičnija poštanska dopisnica) odlaze na pokrajinska takmičenja avionom, isto kao što se ¡najmanja poštanska razglednica šalje istim načinom Upravo zato da se što brže svladaju velika prostranstva.

 

Taj faktor je ujedno i jedna od najvećih zapreka zta intenzivniji razvoj u tim oblastima. No, ipak mnogo je učinjeno za bolji život. Možda je djelomično istina sadržana i u tvrdnji mog kolege Arnolda Evensena, oficira norveške armije, koji smatra da je otvaranje velikog rudnika željeza i prerađivačkog poduzeća, koje danas zapošljava gotovo trećinu stanovništva čitavog grada - odigralo izuzetnu ulogu. Bilo je to prije šezdesetak godina, kada je na tom mjestu živjelo samo 5-6 obitelji. Tada su počeli nicati objekti "Aktieselskabet Sydvaranter" koje je prošavši nekoliko kriza danas ipak osnovna egzistencija stanovnika ovog gradića sa kojih 5000 stanovnika.

 

Grad iz pepela

Možda se varam, ali mi se ipak čini da je Kirkenes gradić kojima najšire ulice u Norveškoj. I zaista, ubrzo mije pruženo i objašnjenje: "Ovo što se danas vidi - sve je novo! Sagrađeno je u toku drugog svjetskog rata teško stradao. Vjekovnu tišinu su parale sirene, najavljujući zračne napade: 1012 dugotrajnih uzbuna i 328 puta avioni nisu samo prelijetali nego sručivali ubitačne terete eksploziva i snopova požarnih bombi koji su gutale drvene kosture zgrada. No najteže su, naravno stradali rudnik i uređaji separacije. Najdramatičniji su bili trenuci zimi 1944. godine kada su Hitierovi zavoječavi u povlačenju ispred Crvene armije provodili mahnitu taktiku "spaljene zemlje" uništavajući i ono malo što je ostalo iza bombardiranja. Tri tisuće žena, djece i muškaraca su po najstrašnijoj zimi morali evakuirati iz naselja, i smjestiti u okolnim pećinama i napuštenim rovovima Vjornemija. Bili su to mjeseci gladi, epidemije, zime i terora. Pa je stoga razumljivo da je prvi sovjetski vojnik koji se pojavio na ulazu u spilju - sklonište nagovještavajući slobodu bio srdačno i s oduševljenjem dočekan. Danas u Kirkenesu postoji i lijepi spomenik sovjetskim borcima.

 

Nakon rata, grad je bio posve srušen, trebalo je početi sve iznova. Danas se posvuda vide lijepe obiteljske kućice širokih prozora koji kao da imaju jedinu namjenu, da upiju što više sunca i svjetla, koje nama pridošlicama s juga toliko ometa i remeti ritam dana i noći. Kino, restoran, lijepo uređen hotel, društveni dom i - prvi plivački rekordi iz Kirkenesa! Da, ovdje, gdje su se samo najodlučniji kupali "onog četvrtka prije sedamnaest godina", kada je bilo 25 stupnjeva Celzija, kako to oni u šali kažu - sagrađen je natkriti bazen. Jedan od bazena, jer prije dvade3set godina u zemlji je bilo desetak natkrivenih bazena, dok ih danas ima 300.

 

lako je taj neobični grad, koji je iskrsnuo iz pepela na krajnjem rtu Evrope, odakle kao da se nazire nepregledno i podmuklo prostranstvo mora koje, završava tamo na ledenjacima Sjevernog pola, ipak u Kirkenesu je vrlo živa kulturna aktivnost. Djeluju školski puhački orkestar, radnički zbor, a o sportskoj aktivnosti očito govori skijaška skakaonica, smještena usred grada u neposrednoj blizini "Hotela Kirkenes".

U SRCU FINMARKA

 

Kraj u koji su se prije mnogo stoljeća izgnanici postao je danas spomenik upornost i tvrdnja da se uz organizaciju život može učiniti podnošljivim i u krajevima koji bi po svom geografskom položaju trebali predstavljati ledenu pustinju.

"Evo ovdje je igrala vaša brčanska "Lokomotiva" Bili su to zgodni dečki koji su, začas, osvojili simpatiju publike,a bilo nas je ovdje oko dvije tisuće. Pola grada" - objasnio mi je Harry Westrheim ljubazni direktor radio stanice u Vadsou; jednom od najsjevernijih gradova Norveške. Taj osrednji gradić je danas u svakom pogledu centar ovog dijela zemlje; sa sjedištem jedne od 18 pokrajina (fylke) po imenu Finnmarken.

 

Vadso je oduvijek imao izuzetan položaj na sjeveru Evrope, mjesto gdje se odvijala najživlja trgovina između Rusa, Finaca, Šveđana, Norvežana pa i ostalih evropskih nacija koje su bile zainteresirane za njene proizvode - osobito ribu. Za prve Norvežane se smatra, da su se ovdje naselili negdje početkom 15. stoljeća kad ih se nekolicina smjestila na Vassoenu. No, kasnije je luka uslijed povlačenja vode ostala na suhom. Stanovnici su se morali preseliti na kopno. Prema jednom opisu iz 1960. godine opisuje se mjesto "gdje još postoji crkva ali ni jedan živi čovjek ne živi na otoku!" Dvadeset jednu godinu nakon toga (1711. godine), izvršen je neobičan pothvat i - crkva je kompletno preseljena. Novo naselje se sve intenzivnije razvijalo. Ribolov neobično bogat i prikladne trgovačke mogućnosti stvarale su sve snažnije ekonomske mogućnosti i tako je Vadso, koji danas leži kojih 100 km unutar velikog fjorda 1833. g. dobio svoje trgovačke privilegije. Njegovim uličicama su krstarile prave karavane Laponaca sa sobovima, dolazili su Kveni i Finci i tako se pomalo naseljavao ovaj predio Norvešške. Stoga nije ni čudo što su finski i kvenski jezik prije pola stoljeća bili zapravo, glavni jezici u toni gradu. No danas se situacija promijenila.

 

"Evo, to finska kuća", iz tog vremena, danas mala atrakcija ovoga grada i uspomena na prošlost!" tumačio je ljubazni Arnold Evensen, koji je inače za vrijeme rata bio istaknuti vojnički-oficirski kuhar, kasnije čovjek za kulturu u Norveškoj armiji o čemu govori i diploma i odlikovanje s vlastoručnim potpisom norveškog suverena, koji drži u predvorju svoga doma.

"Imam iznenađenje za tebe!"" Večeras večeramo maaseeg - galebova jaja - pravi specijalitet Finnmarkal" Prateći pažljivo ritual koji su nam konobari u hotelu demonstrirali kako se ukusna sadržina ovih velikih jaja oslobađa ljuske koja izgleda - poput one u zelenkastih pisanica - ubrzo sam ustanovio da su i vrlo ukusna. Nakon toga su slijedili i račići kojih ovdje ima također u izobilju a serviraju se, za nas koji na to nismo naviknuti, na pomalo neobičan način koji zahtijeva podosta truda dok se zasitimo. Jer svakoga od tih malih Ijuskavaca treba s nekoliko pokreta osloboditi oklopa i doći do mesa čiji ukus je gotovo identičan onom u naših "škampa".

 

Rakija kao naknada za poraz

Sutradan smo opet prošli pored nogometnog igrališta i moj prijatelj nije propustio da napomene: "Nitko od nas neće zaboraviti kako su ti momci igrali nogomet. Mislim da su nam zabili čak sedam golova, a kako su poslije utakmice na večeri, krasno pjevali, nudeći nas iz demižona odličnom brčanskom rakijom. To nam je ipak bila neka naknada za poraz" nasmiješio se pri tome i pokazivao na igralište." Mislim da su dobili pet utakmica, a samo jednu izgubili" dodao je pomalo tužno. "Ali sjećam se kada smo i mi u dva navrata, vas dobro isprašili sa 3:0 i 3:1 i to za mnogo važnije nastupe, a ne amaterske".

"No i kod nas je sport živ. Naravno, ne toliko nogomet, ali zimski sportovi i - plivanje!" Da i u ovom gradiću sam se uvjerio kako je natkriti bazen postao najdraže mjesto rekreacije mještana. U dvorani je upravo vježbao jedan razred ovdašnje osnovne škole. Veselo praćakanje mališana bio je najbolji dokaz o zadovoljstvu. Uživanje o kojem njihovi roditelji nikada nisu mogli ni sanjati. Bazen je smješten u lijepoj zgradi Narodne biblioteke, a četiri stalna knjižničara koji imaju posla ne samo s posuđivačima iz mjesta nego vode i redovitu brigu o putujućoj biblioteci koja stalno autobusom kruži po bližoj i daljoj okolici. Interesiralo me imaju li i koji primjerak iz naše literature, i zaista, bili su tu Andrić, Krleža i Desnica. "Zanimanje za vašu zemlju sve je intenzivnije, ali to je sve što imamo! - rekla mi je knjižarka pri prolazu kroz veliku podrumsku arhivu u kojoj su smješteni i neki historijski-kulturni rariteti iz zbivanja u sjevernoj Norveškoj.

 

No, svakako da je najzanimljiviji i najinformativniji bio razgovor koji sam imao s g. Kolbjornom Varmannom vladinim predstavnikom (fyikesmann) za ovu provinciju. Za dva sata našeg razgovora dobio sam toliko obilje informacija i podataka o najrazličitijim problemima ovog dijela zemlje koji su mi samo potvrdili mišljenje mještana da je njihov "fyikesman" - prava enciklopedija o sjevernoj Norveškoj, - od ribarstva do problema cesta i rekreacionog turizma za koji smatra da Jugoslavija ima veliku ulogu - upravo za Nordijce.

 

Čudan način sporazumijevanja

A sutradan se to i potvrdilo, nepoznati glas s druge strane telefonske žice se predstavio: "Ja sam predsjednik željezničarske sekcije u. Vadsou, za, nekoliko dana krećemo u Jugoslaviju! Odabrali smo Dubrovnik, Mostar i Počitelj. Bio sam pomalo za. skučen. Ta to zamalo pet tisuća kilometara zračne linije, a putovanje vlakom traje skoro pet dana. Na brzinu sam im dao nekoliko sugestija i savjeta.

I tako, sada, na krajnjem sjeveru Norveške postoji dvadesetak željezničara koji će sigurno biti besplatni propagatori našeg turizma. Najkarakterističniji primjer jednog jezičnog fenomena je pokušaj komuniciranja esperantom, koji se pojavio na sjeveru Evrope prije više od stotinu godina. Trgovci, ribari i stanovnici najrazličitijih nacionalnosti su u krajevima oko Vardoa i Vadsoa izvrsno razumjeli ovu neobičnu mješavinu ruskog, engleskog, norveškog i holandskog. Bio je to pravi" Esperanto sjevera".

Zapravo i taj jezični fenomen je argument da su ovi krajevi već dosta dugo bili vrlo intenzivno tržište, iako bi se pri pogledu na geografsku kartu Evrope lako mogli zavarati. Već tokom 13. stoljeća je Bjermeland (poluotok Kola). Inače poznat po iz vrsnim lovištima na krznaše došao pod rusku vlast a Norvežani kako bi se bar donekle sačuvali od sve snažnijeg utjecaja sagradili su u Vardou i prvu crkvu pa se zapažaju i prvi koraci pokrštavanja Laponaca. No kad smo već spomenuli tu malu etničku grupu od koje danas živi samo nešto više od tridesetak tisuća stanovnika raspodijeljenih u četiri evropske zemlje, mora se, sva, kako i naglasiti da je naš izraz Laponci - pogrdan te da se na sjeveru već decenijama ne upotrebljava. Prihvaćeno je novo ime "Same" jer Lape u svom originalu znači "odrpanac".

 

Jedan čovjek na kvadratnom kilometru

No ipak, Laponci (mi zasad još ne posjedujemo odgovarajuće ime i možda bi najprikladniji bilo "Sami" - ali s tim bi se morali pozabaviti naši jezikoslovci - op. autora) su dugo vremena, skoro stoljećima morali čekati da izbore svoja prava. Neko vrijeme su čak i poreze, uobičajenu desetinu, plaćali objema državama: Rusiji i Norveškoj.

 

Ovaj kraj je postajao sve interesantniji, pa je zanimljivo napomenuti da su Rusi još prije Prvog svjetskog rata uspostavili redovitu brodsku liniju između Arhangelska i tih krajeva. Čitav grad je izrazito ribarskog karaktera s najmodernijim postrojenjima i hladnjačama, čak i sa dvije velike zadruge. To je jedan od rijetkih muzeja u svijetu koji ima neobičnu zbirku ribarskog i ribolovnog pribora.

 

Brojne splavi bogato nakrcane najraznovrsnijom robom dolazile su Divnom pa su stoga "pomori" nordijska riječ ruskog porijekla za primorsko stanovništvo, postali i važan faktor u trgovinskoj razmjeni žitarica za ribu i drvo. Jer tada se u tim krajevima riba ipak nije mogla dovoljno dugo sačuvati zbog jedne vrste napasnih mušica koje su unosile jaja u njeno sušeno tkivo. Tako je zapravo nastao i taj pomoćni jezik "rus-se-nora" - kako ga neki autori nazivaju. f

Međutim, ne smijemo smetnuti s uma da je to zaista vrlo rijetko naseljen kraj gdje na kvadratni kilometar otpada svega 1.2 stanovnika tako da sam, na npr., od Kirkenesa do Vadsoa na relaciji od 170 km imao prilike vidjeti samo nekoliko manjih naselja.

 

DRAŽI SJEVERA

 

Sjever Evrope je toliko pun šarmantnih suprotnosti da ga i nakon kraćeg boravka morate zavoljeli. Pokušajmo, eto, napraviti samo botanički pokus uzduž 70 paralele naše zemaljske kugle. Na južnom kraju Nove zemlje, na ušću Jeniseja i Kolima u unutrašnjosti Sjeverne Amerike. Sve su to mjesta koja se otprilike nalaze na istoj geografskoj širini kao Alta u Norveškoj. Ali, dok ovdje u tom malom mjestu i okolici rastu stabla posebne vrste crnogorice koja su ponekad i viša od deset metara - na svim tim spomenutim mjestima globusa nema visokog raslinja, a granica rasta crnogorice se nalazi kojih 300-400 km južnije.

 

Da, golfska struja je taj nevidljivi i bitni faktor specijalnih klimatskih uvjeta u tom dijelu skandinavskog poluotoka. Čitava obala ima zimu mnogo blažu nego što bi trebalo očekivati - sudeći po geografskom smještaju. No, "centralno grijanje", kako Norvežani u šali nazivaju ovaj blagotvorni tok tople površinske vode, na izvjestan način djeluje - ograničeno. Planine, a njih u Norveškoj zaista ima mnogo, i evo zapreke koju topli slojevi zraka zagrijani strujom više ne mogu savladati. Tako na primjer mogu biti vrlo velike temperaturne oscilacije u mjestima koja su zračnom linijom udaljena samo desetak kilometara. U Karasjoku i Kautokeinu zima može biti vrlo neugodna s temperaturama od minus pedeset stupnjeva celzijevih, kada se zaista smrzava ljudski dah.

 

Sjeverno proljeće

Norvežani su duboko shvatili blagodat koju im poklanja nevidljivi tok oceana koji nastaje tamo daleko negdje u Meksičkom zaljevu. No ipak proljeće u tim krajevima dolazi kasno. Najčešće se prevare polarni labudovi, koji u jatima dolijeću, kada na svojim vodama naiđu na još čvršći oklop, pa zatim odlaze nešto južnije da pričekaju ono "pravo" proljeće. A to doba može biti nezaboravno lijepo. Odjednom kao preko noći, krajolik se mijenja odjednom kao pod dahom nekog dobrog duha nestaju bijeli pokrivat i ledeni okovi. A kad se, pojave i prvi četvorni metri okopnjele zemlje, neće potrajati dugo, eto možda tek 2- 3 dana, pa će iskrsnuti i prvi nježni stručci arktičkog cvijeća poznatog najupornijim botaničarima. Nema tu onih živih boja mediteranskog raslinja, ali upravo takve boje se svojom jednostavnošću najljepše uklapaju u ovaj krajolik, pustoši okružene zašiljenim vrhuncima bezbrojnih planina na kojima se snijeg taloži od pamtivijeka i ne nestaje.

 

Koliko god nam se čini čudnim, Norvežani su očarani svojim sjeverom. To se osjeća ne samo u sve većem interesu domaćih turista, nego se to provlači kroz njihove pradavne sage, književnost pa čak i liriku.

 

Naravno, nas južnjake je možda teško oduševiti za tu, nama neobičnu ljepotu, za prostranstva koja kao da se stoljećima nisu ništa promijenila, na visoravni gdje se tek tu i tamo nazire crvena opeka neke osamljene kućice. Ali, ipak, kada se te predjele jednom upozna za kratkog sjevernjačkog ljeta, uvijek će nas draškati želja da to isto vidimo - zimi. Pa, kad se nekome i ostvari ta želja, kad se vrati na ranije staze, u prvi tren će mu sve biti nepoznato. Pa čak će mu se i planine činiti drugačijima, možda će mu čak i koja manjkati u bilanci sjećanja, jer se sve nekako stopilo u jednu blještavu bjelinu. Jer tada je zapravo bjelina snijega jedino što pruža izvjestan odsjaj. Dan je nestao i treba ga još mjesecima čekati. Ali tada, najednom ćemo se opet snaći i uvidjeti da su sve planine na broju, pa iako su ceste zametene po njima će se kretati oni isti marljivi ljudi kojima smo se javili što tvrdoglavo egzistiraju u krajevima gdje prema mišljenju nas laika život na bi mogao postojati.

 

Stravična ljepota

A sav naš taj žuđeni izlet na zimski sjever, bit će bogato nagrađen. Upoznat ćemo nešto dostupno jedino onima koji ovdje žive. Satima ćemo promatrati polarnu svjetlosti! Taj neobični prirodni fenomen o kojem su napisane tolike rasprave fizičara i prirodoznanaca u pokušaju da otkriju njegovu tajnu. Možda su se neki već i približili suštini te prirodne atrakcije, ali ona, zbog toga, još uvijek nije skinula veo tajanstvene ljepote.

 

"Polarna svjetlost - može govoriti" - kažu stanovnici sjevera. Pa gotovo da im to lako možemo i vjerovati, jer je poznaju stoljećima. A ona je ista kao i prije milenija ili, bolje rečeno nikada nije ista. Dok je na cičoj zimi promatramo, pa ma koliko puta uvijek nam se čini neka nova, drugačija. Svi oni bljeskovi i prigušen sjaj fono-treptavo i lagano kovitlanje satima može prikovati pogled. Da, ali svjetlost, iznenada gubi na intenzitetu i skoro-nestaje a zatim se, opet. pojavi na nekom drugom, kraju svoda i čini nam se još ljepše - pa čak i stravičnije.

 

Možda bi upravo i u svim tim osebujnim ljepotama Norveške trebalo "potražiti razlog izreci: "Svaki Norvežanin umjetnik". Jer, svaki od tih stasitih plavokosih ljudi negdje duboko u sebi skriva želju da nešto, kaže svijetu oko sebe. A taj polarni svijet Nordijca je i te kako raznovrstan i uzbudljiv. Inspiracija je tu samo je potrebno pero, kist ili glazba.

 

Poslije drugog svjetskog rata ni Norvešku nije mimoišlo fenomen "bijeda sa sela u grad pa nam zvuče gotovo nevjerojatno jadikovke norveške štampe koja tvrdi da svakog dana ostaje napušteno po deset posjeda. Taj fenomen bijega" dobio je još jednu komponentu; naime bijeg prema jugu Jer, koliko god on imao svojih draži svojih privlačnosti mladi ljudi kojima su moderna dostignuća tehnike otvorila široke perspektive i mogućnosti zapošljavanje nekako se teško odlučuju da dijele entuzijazam svojih starijih, koji su po svojim naporima postali gotovo legendarnim stvorivši iz ove arktičke sredine zajednice svojim intenzivnim svakodnevnim životom i ritmom. No da li je taj "ritam" dovoljan da zadovolji današnju generaciju koja stupa ne svoja radna mjesta?

 

Neki ostaju, ali dosta ipak odlazi dalje prema jugu, "gdje se lakše živi", kako kažu. Ali čak i kad odu mjesecima i godinama više ne uhvate vremena da se vrate u stari kraj, oni ipak od prvog dana dolaska u novo obitavalište odmah potraže adresi zavičajnog kluba" i postaju njegovi članovi. Dolaze na sastanke slušaju predavanja upravo o kraju gdje su odrasli organiziraju priredbe na kojima će se pojaviti u nošnjama iz rodnog kraja odakle su pobjegli, jer veze s gradom djetinjstva kod Norvežana su neobično čvrste.

 

 

 
Osvrt na roman Kurbana Saida - Ali i Nino Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

Osvrt na roman Kurbana Saida - Ali i Nino

 

Piše: prof. dr. sc. Stjepan Heimer

 

Kurban Said je pseudonim autora Leva Nussimbauma (1905-1942) rođenog u Bakuu u Azerbajdžanu. Iako je bio potomak njemačko-židovske obitelji, osjećao je golemu strast prema Orijentu pa je još u mladosti prešao na islam. Bježeći pred boljševicima, njegov otac, koji je bio naftni magnat, odvodi ga u Europu, odakle i sam Said 1933. mora bježati, ovaj puta pred nacizmom. Nakon dvije godine boravka u New Yorku Said se vraća u Beč, zatim seli u Italiju gdje umire 1942. godine.

 

Završivši u Europi, Lev je postao plodan pisac, pridonoseći stotinama članaka za časopise i novine, kao i pisanje brojnih biografija, uključujući profile Staljina i Hitlera. Essad Bey, pseudonim za većinu njegovih djela, putuje diljem Europe i postaje poznat kao stručnjak za "Orijent".

 

Ali i Nino, roman je izvorno objavljen u 1937. na njemačkom jeziku od strane austrijskog izdavača, EP Tal. Roman je do danas preveden i objavljena je na više od 30 jezika. U Azerbajdžanu gdje je roman "Ali i Nino" smješten, "Kurban" izgovara "Gurban". Korijen riječi potječe iz semitskih jezika-arapskog i hebrejskog. Pojam podrazumijeva "žrtvu"-tradicionalni religiozni koncept zajedničkih bliskoistočnih kultura. "Said" znači "radostan" ili "sretan". Međutim, u turskim jezicima, kao što je azerbajdžanski, pridjevi ispred imenice se mijenjaju, tako da su imena trebalo bi biti obrnuto, "Said Kurban" s točnim prenijetim značenjem "radosna žrtva", ili "sretan žrtva". Ova ideja proturječi priči u romanu, koja je sve samo ne sretna. Tuga je temelj melankolične teme i prožima roman od početka do kraja.

Ali i Nino je priča o azerbajdžanskom mladiću koji se zaljubljuje u gruzijsku princezu. U suštini, knjiga je potraga za istinom i pomirenjem u svijetu proturječnih uvjerenja i praksi - islama i kršćanstva, istoka i zapada, starosti i mladosti, muškarca i žene. Velik dio romana smještena je u Baku u Stari Grad (Ichari Shahar) uoči boljševičke revolucije koja počinje oko 1917-1918.

 

Ali Khan Shirvanshir, glavno lice romana, potomak je plemenite muslimanske obitelji, obrazovan u ruskoj srednjoj školi za dječake. Dok mu je otac još uvijek kulturološki azijat, Ali je izložen zapadnim vrijednostima i u školi i kroz njegovu ljubav prema gruzijskoj princezi Nino Kipiani, koja je odrastala u kršćanskoj tradiciji i više pripada Europskom svijetu.

Knjiga opisuje ljubav Ali prema Nino, boravke u planinskim selima Dagestana, u Šuši u Azerbajdžanu, Tbilisiju u Gruziji te u Perziji. Nakon završene srednje škole, Ali odlučuje oženiti se s Nino. Isprva ona oklijeva, dok joj Ali obećava da je neće siliti nositi veo ili biti dio harema. Alijev otac, unatoč svojem tradicionalnom muslimanskom pogledu prema ženama, podržava brak ali ga pokušavao ga odgoditi.

 

Knjiga ima dramatičan zaokret kada kršćanin Armenac, Meliku Nachararyan, kojeg Ali smatra prijateljem, otima Nino. U znak odmazde, Ali ga progoni na konju, dostiže njegovu "lakiranu kutiju" automobil, te ga u tuči nožem ubada na smrt. Suprotno tradiciji časnog ubijanja i nagovora Alijna prijatelja Mehmeda Haidara, Ali Nino poštedi život. Tada pred krvnom osvetom obitelji Nachararyan bježi u Dagestan.

 

Nakon mnogo mjeseci Nino pronalazi Alija u siromašnom brdskom zaseoku u planinama blizu Mahačkale. Tamo se i vjenčaju i nekoliko mjeseci provode u blaženom siromaštvu. Nakon previranja slijedi ruska revolucija i Ali Khan donosi neke teške ideološke odluke. Kad se Osmanska vojska približava osloboditi Baku, Ali Kan s blizine promatra zbivanja. Boljševici osvoje Baku i Ali i Nino bježe u Iran (Perzija). U Teheranu Alija podsjećaju na njegove muslimanske korijene, a Nino je strahovito nesretna uslijed zatočeništvu u haremu.

 

Nakon uspostave Azerbajdžanske Demokratske Republike, Alija i Nino vraćaju se i budu imenovani kulturnim ambasadorima svoje nove zemlje. Ali je ponuđeno veleposlaničko mjesto u Francuskoj – što je bila ideja Nino - ali Ali to otklanja bojeći se da će u Parizu biti nesretan. Kada se Crvena armija spušta na Ganju u Azerbajdžanu, Ali uzima u ruke oružje da brani svoju domovinu. Nino sa njihovim djetetom bježi u Gruziji, a Ali Khan pogiba u bitci, dok boljševici preuzimaju zemlju. (Boljševička pobjeda dovela je do uspostavljanja sovjetske dominacije u Azerbajdžanu (1920-1991) i to je bio kraj kratkotrajne Azerbajdžanske Demokratske Republike, koja je trajala od svibnja 1918. do travnja 1920.

 

Jedna od potencijalnih zamki u čitanju ove priče je tendencija da se Saidovo pisanje prihvati kao nesumnjivi istinski opis stanja i atmosfere. To se odnosi na atribuciju da svi Azeri vole pustinju, da su Armenci i Gruzijci zaljubljeni u šume, da su svi Perzijanci islamski fanatici, da je Gruzija kavkaski vrhunac europskog modernizma. To su stereotipi koji Said koristi u svojoj knjizi da pokaže mješavinu kulturnih, zemljopisnih i političkih normu u regiji. Čitajući priču treba znati da su svi ti elementi u nekom obliku postojali u cijeloj regiji Kavkaza. Ovo nije mjesto gdje istok susreće zapad, gdje se Europa susreće Orijent, nego mjesto gdje su svi elementi pomiješani kao i ljudi u regiji. Naravno, u Lankaranu, jednom od najstarijih naselja na kaspijskoj obali na jugu Azerbajdžana, postoji jaki iranski utjecaj, a manjine na sjeveru često se snažnije identificiraju s ne-azerim skupinama, ali su stereotipi u regiji koje Said slika dio palete svakog od njih. Azeri se žale na pustinjsko područje oko Bakua kao i svi drugi. U tom okviru je lako vidjeti da Kavkaz zapravo i nije mjesto gdje istok susreće zapad ili Europa Aziju, već umjesto samo-određenog identiteta, uz vlastite elemente uključuju se i oni uvezeni iz Rusije, Irana i Turske, a danas s razvojem Interneta i televizije i elemente iz šireg svijeta. Said iznosi na vidjelo ovaj jedinstveni identitet i pokazuje kako čak i dok je Nino jadna u Perzijskom okruženju, Aliju je također bilo neugodno. A onda i kako se Ali osjeća jadno kao domaćin europskih gostiju, i Nino, "europeizirana" Gruzijka, također osjeća nelagodu zbog pritisaka europskih običaja.

 

Sve ove kulturne interakcije odvijaju se u uvjetima rata, još jednoj neizvjesnoj borbi kojom Azerbajdžan nastoji steći svoju egzistenciju. Dok su Rusija, Turska i Engleska angažirane u ratu, Azerbajdžan nastoji stvoriti svoju vlastitu državu i bori se za svoju vlastitu neovisnost. Nova državna pokušava pridobiti strane zemlje za svoja vlastita stremljenja, šalje izaslanike u inozemstvo i uspostavlja svoju neovisnu upravu. To je stanje je trajalo samo kratko vrijeme, jer je u regijom zavladao Sovjetski Savez. Borba Azerbajdžana za slobodno iskazivanje vlastitog identiteta u neovisnoj državi nastavlja se i danas, sa sličnim međuljudskim sukobima koji su utjecali i na odnose Alija i Nino.

 

 
Proslava Kineske Nove godine, Godine konja Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

Proslava Kineske nove godine, Godine konja

 

Početkom veljače Hrvatsko-kinesko društvo nastavilo je sa svojom dugogodišnjom tradicijom obilježavanja Kineske nove godine u društvu kineskih veleposlanika.

 

Svaka Kineska nova godina vezana je i za Hrvatsko-kinesko društvo prijateljstva koje okuplja svoje članove u jednom od desetak kineskih restorana u Zagrebu. Prvih desetak godina bila su to redovna okupljanja u Veleposlanstvu Narodne Republike Kine. Potom se svečanost preselila u prostorije Socijaldemokratske partije Hrvatske, ponajviše zahvaljujući tadašnjem direktoru SDP-a Josipu Leki. Zatim se sve preselilo u restorane; "Asia" na Tomislavovom trgu ili na Zvijezdi, "Mister Chen", "Kun Lun", "Kineski grad", "Asia Gold" da bi se ove godine proslava održala u već spomenutom kineskom restoranu "Asia" na Zvijezdi.

 

Šezdesetak hrvata i tridesetak kineza oprostilo se od Godine zmije te su svi zajedno ušli u Godinu konja. Svečanosti su, na poziv domaćina i vlasnika restorana gospodina i gospođe Yinglie Chen i Xiaotong Chen Li te predsjednika Hrvatsko-kineskog društva prijateljstva Andrije Karafilipovića, prisustvovali predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko. Bili su tu i mnogi drugi uglednici iz kulturnog i političkog života naše zemlje poput saborskih zastupnika Stjepana Milinkovića i Davora Bernardića.

 

Nakon uvodnog govora i pozdrava gospodina Andrije Karafilipovića prisutnima su se obratili veleposlanica Narodne Republike Kine Deng Ying, predsjednik Sabora gospodin Josip Leko te na kraju Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović. U svojem obraćanju svi su istaknuli važnost društva prijateljstva i njegovu ulogu u odnosima između dvije zemlje, Kine i Hrvatske.

 

U prigodnom kulturno umjetničkom programu sudjelovali su operni pjevač Hrid Matić i nekoliko kineskih studenata koji studiraju u Hrvatskoj. Na kraju svečanosti veleposlanici Deng Ying predana je zahvalnica za cjelokupnu suradnju Hrvatsko-kineskog DP s Veleposlanstvom NR Kine dok su predsjedniku Sabora Leki i Predsjedniku Republike Ivi Josipoviću uručeni prigodni pokloni.

 

Tekst i fotografije: Andrija Karafilipović, Tomislav Matošin i Ured Predsjednika RH Filip Širanović


 
MIR, RAZUMIJEVANJE I PRIJATELJSTVO 1000. tribina Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva
Autor administrator   
Ponedjeljak, 16 Lipanj 2014

MIR, RAZUMIJEVANJE I PRIJATELJSTVO

1000. tribina Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva

Pripremila: Natalija Oštarijaš

Fotografije: Tomislav Matošin

U Europskom domu u Zagrebu, 6. veljače 2014., u organizaciji Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva, u svečanoj atmosferi održana je jubilarna 1000. tribina. Uz predsjednika Republike, Ivu Josipovića, tribini su nazočili predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, članovi Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva iz desetak gradova, brojni veleposlanici te uglednici iz političkog i kulturnog života.

Glavni tajnik Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva Andrija Karafilipović, koji je otvorio svečanost pozdravnim govorom, čestitao je prisutnima na 1000. tribini, članstvu u Društvima, suradnji i druženju u proteklim godinama te je istaknuo kako su društva prijateljstva oblik unapređenja međunarodnih veza, ali i dio unapređenja međunarodnih odnosa. Društva su svojim djelovanjem dvosmjerno predstavljaju zemlje prijatelje. Stvarati i održavati međunarodna prijateljstva nezamjenjiva je kvaliteta svake zemlje, izraz njene civilizacije i kulture. Hrvatska društva prijateljstva njeguju i razvijaju dugogodišnje prijateljske veze s 147. zemalja, te su do sada predstavnici UN-a, kao i brojni veleposlanici i strani državni dužnosnici održali na njihovim tribinama predavanja o svojim zemljama doprinoseći razvoju  i unapređenju međunarodnih odnosa te gospodarskih, znanstvenih i kulturnih veza.

U svom obraćanju prisutnima predsjednik Hrvatskog sabora g. Josip Leko je istaknuo kako Republika Hrvatska već dvadeset i tri godine izgrađuje društvo na demokratskim principima koji vrijede za zemlje Europske unije. No osim što svoju međunarodnu politiku usklađuje s Europskom unijom, Hrvatska na principima razumijevanja, dijaloga i uvažavanja različitosti ne zanemaruje niti veze s drugim zemljama svijeta. "U kratkom povijesnom periodu Hrvatska je imala loša iskustva kod osamostaljivanja. Mi nismo htjeli Domovinski rat, baš zbog toga želimo graditi dobre odnose sa susjednim zemljama i svim zemljama svijeta, na podizanju svjetskog mira i pravednosti. Da bismo mogli graditi politiku mira, suradnje i dijaloga važno je da u toj politici djeluju svi građani Hrvatske. Vrijednu ulogu u tome odigrala je i Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva i njezin glavni tajnik. Ova narodna diplomacija gradila je i gradi mostove i kad službenoj politici nije išlo najbolje", rekao je predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko. Dodao je kako Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva u svom promicanju mira, suradnje i razumijevanja među državama i narodima ima potporu svih hrvatskih građana i institucija.

Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović u svom pozdravnom govoru zahvalio je Koordinaciji hrvatskih društava prijateljstva na njegovanju prijateljstva među državama ističući kako su mir i razumijevanje najvažnija zadaća čovječanstva. "Održati tisuću tribina je velika stvar, ali to je samo mali dio onoga što udruge prijateljstva rade. Graditi mir i prijateljstvo je najvažnija i najveća zadaća nas koji se politikom bavimo, a civilne organizacije čine često to bolje i od nas političara." Također, predsjednik Republike Hrvatske je podsjetio da su hrvatske vlasti u posljednje vrijeme bile usredotočene na ulazak u punopravno članstvo Europske unije, a da je civilno društvo imalo i širi pogled. "Cijelo vrijeme su se borili zajedno s nama za hrvatsku europsku budućnost, ali i za prijateljstvo s drugim zemljama i narodima. Cijelo ovo vrijeme Koordinacija i udruge pomagali su nam da ne zaboravimo bogatstvo kulture, tradicije, povijesti koje baštini cijeli svijet. Koordinacija uživa podršku institucija, a ja bih volio da se ta pomoć vidi i u proračunu”, rekao je predsjednik Josipović. Na kraju svog obraćanja prisutnim na svečanosti predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović je zaželio Koordinaciji puno uspjeha u daljnjem radu na promicanju i učvršćivanju međunarodnih prijateljskih veza.

Veleposlanik Ukrajine Oleksandr Levčenko obratio se prisutnima s pozdravnim govorom u kojem je istaknuo velike zasluge Koordinacije i njenog glavnog tajnika Andrije Karafilipovića u razvitku hrvatske narodne diplomacije te je zahvalio na plodnoj suradnji koja tijekom mnogo godina postoji između Koordinacije i Veleposlanstva Ukrajine u RH. Na kraju svog govora Oleksandr Levčenko  zaželio je puno uspjeha radu Koordinacije te izrazio nadu u skorom obilježavanju 2000.  Tribine Koordinacije.

Pozdravni govor Veleposlanika Ukrajine Oleksandra Levčenka na svečanoj

1000. tribini Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva

"Poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske, gospodine Josipoviću,

Poštovani Predsjedniče Hrvatskoga sabora, gospodine Leko,

Poštovani glavni tajniče Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva gospodine Karafilipoviću,

Vaše ekscelencije, gospođe i gospodo Veleposlanici,

Dragi kolege i prijatelji.

 

Za mene je velika čast i velika radost biti prisutan danas na jubilarnoj 1000. tribini Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva. Čast je zato što sudjelujem u obilježavanju jednog posebnog postignuća u domenu vanjske politike i diplomacije. Radost je zato što mogu od svega srca čestitati na ovom uspjeh svojim dragim prijateljima s kojima surađujem i družim se već dugi niz godina.

1000. tribina - zvuči doista impresivno. Ali utisak postaje puno veći i snažniji kada se zamisliš što ta brojka ustvari znači. A znači ona dva desetljeća napornog stvaralačkog rada, stalnu duhovnu inventivnost i kreiranje novih ideja, znači tisuću okupljanja mnogih tisuća ljudi, mnoštvo razmotrenih tema i riješenih pitanja, bezbroj sklopljenih prijateljstava, uzajamnih upoznavanja naroda, zemalja i nacionalnih kultura.

Narodna diplomacija postoji praktički u svim demokratskim zemljama i doima se u pravilu kao koristan, ali ipak amaterski i ležerniji dodatak stručnoj diplomaciji. Moram reći da je u  Hrvatskoj situacija sasvim drugačija, a možda i unikatna. U Hrvatskoj je narodna diplomacija podignuta na pravu profesionalnu razinu. Glede organizacije i strukture, glede opsega i raznolikosti, kvalitete i sadržaja rada, glede intelektualne i duhovne visine ljudi uključenih u njenu djelatnost.

I u svemu tome, bez ikakve dvojbe, glavna zasluga pripada stvaraocu i jedinstvenom  dugogodišnjem predsjedniku Koordinacije Njegovoj Ekscelenciji Veleposlaniku Andriji Karafilipoviću. Uvjeren sam da bez njegove vizije i ideja, njegove neiscrpne energije i stvaralačkog naboja, bez njegovog velikog talenta za prijateljstvo hrvatska narodna diplomacija ne bi postala poseban društveno-politički fenomen.

U vezi s tim izuzetno mi je ugodno podsjetiti da je gospodin Karafilipović bio imenovan Veleposlanikom Republike Hrvatske upravo u moju zemlju, Ukrajinu. Mislim da to nije slučajno. Ukrajinsko Veleposlanstvo u Zagrebu od prvih dana svoga osnutka izuzetno plodno i tijesno surađuje s Koordinacijom. Tijekom gotovo 20. godina zajedno smo ostvarili nekoliko stotina različitih akcija – od obilježavanja značajnih datuma u povijesti ukrajinsko-hrvatskih odnosa do objavljivanja knjiga. Uvjereno mogu reći da je naše Veleposlanstvo uvijek osjećalo od strane Koordinacije i osobno gospodina Andrije Karafilipovića posebnu prijateljsku simpatiju i pažnju. Međutim, ne bih bio previše iznenađen ako bi to isto o sebi rekli i veleposlanici svih drugih zemalja. Već više od 2 desetljeća, zahvaljujući Koordinaciji, ovdje u Zagrebu tkaju i ujedinjuju se dragocjene niti prijateljstva koje spajaju države i narode cijelog svijeta.

Dragi hrvatski prijatelji! U ime Ukrajine srdačno zahvaljujem i želim novih uspjeha u Vašoj plemenitoj djelatnosti."

Veleposlanik Ruske Federacije Robert  Markaryan u svom obraćanju prisutnima je istaknuo da Veleposlanstvo Ruske Federacije u Zagrebu dugi niz godina uspješno surađuje s Koordinacijom hrvatskih društava prijateljstva i Hrvatsko-ruskom društvom prijateljstva na  izgradnji i učvršćivanju prijateljskih veza između naroda dviju država. Korijeni početka suradnje sežu u 70-te godine kad se u Zagrebu otvorio prvi Konzulat SSSR-a. Konkretna suradnja se godinama odvijala na području projekata vezanih za  kulturu, gospodarstvo, znanost i sport, a iz nje su nikle čvrste i iskrene prijateljske veze. Rusija je uvijek bila veliki prijatelj Hrvatske, i veleposlanstvo Ruske Federacije namjerava i dalje pružati svestranu potporu daljnjem razvoju plodnih kontakata i prijateljskih veza između Rusije i Hrvatske. Na kraju svog obraćanja Robert Markaryan je posebno istaknuo energično djelovanje i zalaganje u toj suradnji generalnog tajnika Koordinacije i predsjednika Hrvatsko-ruskog društva Andriji Karafilipovića, kao i svih članova Koordinacije, te zaželio im daljnje uspjehe u radu.

Izvaci iz govora Veleposlanika Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj Roberta Markaryana na 1000. Tribini Koordinacije Hrvatskih društava prijateljstva.

"Poštovani gosti i članovi Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva,

Srdačno čestitam svima na održavanju jubilarne tisućite tribine Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva. Sudjelovanje u današnjem događaju Predsjednika RH Ive  Josipovića i Predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leki svjedoči na samo o toj važnosti koju hrvatsko rukovodstvo pridaje narodnoj diplomaciji, nego i priznanje zasluga i uspjeha koje je tijekom mnogih godina svog rada uspjela postići Koordinacija. Već duže vrijeme Veleposlanstvo Rusije u Hrvatskoj plodonosno surađuje s Koordinacijom i Rusko-hrvatskim društvom prijateljstva. Visoko ocjenjujemo aktivno i energično djelovanje predsjednika Društva A. Karafilipovića, njegovih kolega iz Izvršnog odbora, kao i svih članova Koordinacije. Želim potvrditi da ćemo i ubuduće aktivno surađivati, pozitivno reagirati na inicijative Koordinacije uz razumijevanje toga da će ovo djelovanje doprinijeti jačanju tradicijskih odnosa prijateljstva i raznovrsne suradnje između Rusije i Hrvatske. Želim zaželjeti svim članovima Koordinacije hrvatskih društva prijateljstva daljnje uspjehe u svom radu i sve najbolje."

Nazočnim na svečanosti također se obratila veleposlanica Republike Kine Deng Ying koja je istaknula da je u uvjetima opće povezanosti i međuovisnosti međunarodna zajednica sve više dijeli zajedničku sudbinu, te da nijedna zemlja ne može uspjeti sama. Kako bismo zajedno razvili i izgradili ljepšu budućnost moramo zajednički jačati međusobno razumijevanje, povjerenje i podršku, i u tome istaknutu ulogu imaju Društva prijateljstva. "Mir i razvoj su zajedničke želje svih naroda svijeta", istaknula je veleposlanica Kine gđa. Deng Ying, a "prijateljstvo naroda ključ je dobrih odnosa između država".

Govor veleposlanice Kine  Deng Ying na 1000. tribini Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva

"Vaša Ekscelencijo, gospodine Ivo Josipović, predsjedniče Republike Hrvatske,

Vaša Ekscelencijo, gospodine Josip Leko, predsjedniče Hrvatskog sabora, i gospođo Leko,

Poštovani gospodine Karafilipović,

Vaše Ekscelencije Veleposlanici,

Dame i gospodo, dobar dan!

 

Iznimna mi je čast prisustvovati na tisućitoj tribini Koordinacije hrvatskih društva prijateljstva te upućujem iskrene čestitke glavnom tajniku Koordinacije, gospodinu Karafilipoviću na ovako velikom uspjehu i izražavam poštovanje svima vama koji ste posvećeni jačanju prijateljskih odnosa s raznim državama.

Međunarodna zajednica sve više dijeli zajedničku sudbinu u uvjetima opće povezanosti i međuovisnosti. U današnjem svijetu niti jedna zemlja ne može uspjeti "sama” te moramo zajednički jačati međusobno razumijevanje, povjerenje i podršku, kako bismo zajedno razvili i izgradili ljepšu budućnost. U samom tom procesu, Društva prijateljstva imaju sve važniju ulogu. Stara kineska izreka kaže: "Prijateljstvo naroda ključ je dobrih odnosa između država”. Kako bi međusobni odnosi zemalja imali čvrst temelj, ključno je da i prijateljstvo među narodima bude čvrsto. Hrvatsko društvo prijateljstva, putem održavanja raznovrsnih tribina, izložbi i putovanja, aktivno igra ulogu u jačanju međusobnog upoznavanja i prijateljstva.

Protekle 22 godine, od uspostave diplomatskih odnosa između Kine i Hrvatske, bilateralni odnosi i suradnja dobro se razvijaju. Prijateljske razmjene dvaju naroda predstavljaju neiscrpnu pokretačku snagu trajnom razvoju odnosa naših dvaju zemalja. Obilježavanje kineske Nove Godine još uvijek je u tijeku. Kineski narod i kineski iseljenici u ovom trenutku još uvijek slave svoj najvažniji blagdan. Prošlog tjedna, Njegova Ekselencija predsjednik Josipović i predsjednik sabora Leko, kao i mnogi Zagrepčani i diplomati prisustvovali su na koncertu kineske narodne glazbe u Lisinskom. Mnogo Kineza imalo je priliku vidjeti snimku koncerta putem Kineske centralne TV stanice, CCTV-a, te su ostali duboko dirnuti ovom posebnom proslavom u Hrvatskoj. Prema običaju u Kini, u noći uoči kineske Nove godine, većina od 1.3 milijardi građana gleda CCTV Novogodišnji Gala program posvećen festivalu proljeća,  na kojem je ove godine hrvatski violončelistički duo 2 CELLOS nastupio zajedno s čuvenim kineskim pijanistom Lang Langom. 2 CELLOS su trenutno jako popularni u Kini te je time i Hrvatska postala top tema u dalekoj Kini.

Usporedno s produbljivanjem globalizacije, razmjena među narodima postaje sve multirateralnija.

I kineska i hrvatska Vlada pridaju veliku pozornost razvoju bilateralnih odnosa te zajedničkim snagama i političkim povjerenjem žele unaprijediti praktičnu suradnju u područjima gospodarstva, trgovine, kulture i drugim područjima.

Na kraju, dozvolite mi završiti svoj govor hrvatskom izrekom: Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela. Mir i razvoj su zajedničke želje svih naroda svijeta, pa pokušajmo to zajedno i postići! Hvala!"

Na kraju službenog dijela svečanosti prisutnima se obratio veleposlanik Norveške, Henrik Ofstad, koji je govorio o vlastitom upoznavanju i percepciji Hrvatske, bliskim odnosima između partizana i norveškog pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata te je naglasio značajnost rada Koordinacije na svim razinama suradnje,  jer  veleposlanici različitih zemalja koji su doprinijeli aktivnostima društava, uspjeli su razviti bliske i tople prijateljske odnose.

Govor veleposlanika Kraljevine Norveške Henrika Ofstada na 1000. tribini Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva

"Poštovani predsjedniče Sabora,
Drage kolege veleposlanici,
Dragi gospodine Karafilipović i dragi dr. Heimer,

Prije svega želim iskazati zahvalnost što ste me pozvali na ovo događanje i što ste mi dali mogućnost reći nekoliko riječi.

Kada sam se po prvi puta sastao s Predsjednikom Josipovićem, naglasio sam mu da smatram da je jedna od mojih najvećih zadaća uspostava komunikacije s građanima Republike Hrvatske, kao i sa mojom vladom u Oslu, kako bi se razmijenila iskustva i shvaćanja prošlosti i sadašnjosti u našim zemljama te kako bismo se upoznali sa povijesnim detaljima naših zemalja.

Slavna povijest jugoslavenskog partizanskog pokreta tijekom Drugog svjetskog rata i bliski odnosi između partizana i norveškog pokreta otpora predstavljaju osnovu dobrih odnosa koje naše zemlje uživaju i danas, i siguran sam da će tako biti zauvijek.

Gospodin Karafilipović i dr. Hemier, koji su učestvovali više puta u takozvanom partizanskom mimohodu u Trøndelag u Norveškoj – dali su meni i mojim prethodnicima mogućnost da se putem Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva sastanem sa "pravim ljudima" ove zemlje, a ne samo sa zagrebačkom elitom. Na osnovu te činjenice, ne samo norveško veleposlanstvo u Hrvatskoj, već i Ministarstvo vanjskih poslova u Oslu dobili su mogućnost da se upoznaju sa Hrvatskom i svim njenim aspektima: od vrha prema dole i od središta do periferiji. Norveška nije Oslo i Hrvatska nije samo Zagreb, i to se mora naglasiti bez isticanja prednosti niti jednom dijelu vaše države i uz svu moju ljubav prema vašem glavnom gradu.

Veleposlanici mogu živjeti ugodnim životom u svojim veleposlanstvima, tako što će sudjelovati na raznim prijemima i večerama koje se redovno organiziraju – i pišući izvješća za svoje prijestolnice. U Norveškoj takve veleposlanike zovemo "veleposlanici parketa". Gospodin Karafilipović i dr. Heimer su nas naučili da se ne trebamo bojati malo uprljati cipele. Na taj način se dobiva jedna drugačija, puno bolja percepcija Hrvatske, usuditi se biti svojstveni i sastajati s običnim ljudima, onakvima kakvi oni jesu.

U tom kontekstu ću spomenuti i Europsku Uniju. Tijekom javne rasprave koja se vodila diljem Hrvatske, Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva je dala Norveškoj priliku da istakne možda pomalo začuđujući stav, a to je da jako želimo vidjeti Hrvatsku u obitelji Europske Unije, čak iako su građani moje zemlje dva puta odlučiti odbiti članstvo u EU. Isticanje našeg stava je bilo bitno za Norvešku, zato što su se oni Hrvati koji su bili protiv članstva u EU često pozivali na norveški primjer kao argument protiv članstva Hrvatske.

Prošle godine, zahvaljujući Koordinaciji hrvatskih društava prijateljstva, norveški osnovnoškolci su sudjelovali na natjecanju u osnovnoj školi u Koprivnici. Norveški osnovnoškolci su imali sreće susresti se sa predsjednikom Josipovićem, i to je nešto što će ostati u njihovom sjećanju cijeli život. Ono što sam mogao primijetiti je da nakon što su se djeca vratila u Norvešku, jedan od najvećih norveških listova je objavio foto reportažu na tri stranice. Iskreno, ja ne bih mogao dobiti toliku pozornost norveških medija čak ni kada bih izvještavao o velikoj političkoj krizi u Hrvatskoj.

Prije nego što završim, dopustite mi da naglasim ugodnu stranu značajnog rada Koordinacije: veleposlanici različitih zemalja koji su doprinijeli aktivnostima društava, razvili su bliske i tople prijateljske odnose. Nikoga nismo posebno spomenuli, ali nikoga nismo ni zaboravili, kako bi se reklo u mojoj zemlji, ali svakako da jako cijenim sva ta prijateljstva.
Čestitam na tisućitom forumu! Veselimo se proslavi i dvijetisućitog."

Nakon govora veleposlanika Kraljevine Norveške glavni tajnik Koordinacije Hrvatskih društava prijateljstva g. Andrija Karafilipović je naglasio da je Kraljevina Norveška, iako nije članica Europske Unije, jedina zemlja koja je pružila financijsku pomoć Republici Hrvatskoj u razdoblju od 10. godina puno veću od one koja je pružena od strane EU i SAD zajedno. Pomoć se odnosi na sređivanje katastra, obnavljanje škola, vrtića i cesta u područjima od posebne državne skrbi.

U umjetničkom dijelu svečanosti recitirane su pjesma Andrije Karafilipovića "Moja Norveška" te pjesma dr. Kuzmina, bivšeg veleposlanika Ruske Federacije, iz ciklusa "Sjećanje na Hrvatsku", a u glazbenom dijelu prisutni su mogli uživati u iznimnoj virtuoznosti mladog violinista g. Hrvoja Tomašića.

Moja Norveška

 

Ima jedna zemlja na sjeveru,

zemlja plavokosih kršnih ljudi.

Ima jedna zemlja studeni i leda

gdje umriješe mnogi naši ljudi.

Ima jedna zemlja

gdje šalica čaja i komadić sušenog bakalara

život mi spasiše.

Ima jedna zemlja

gdje toplina njezinih ljudi zagrija me da preživim.

Ima jedna zemlja gdje i danas dolazim

i danas nam pruža ruku,

šalicom kave i kolačem ispečenim.

Ima jedna zemlja

što ne gleda da l´ crn i´ bijel si, žut il´ ciganin.

Zna ta zemlja teškoće svoje,

ali zna i tuđe.

Donacije dijeli svakom ljudskom biću

ne želeći znati naciju ni vjeru

u Domovinskom ratu

i u onom s fašističkom čizmom

jednako mi pruži ruku

kao Afrikancu, Rusu, Ukrajincu,

Bosancu, Srbinu i Makedoncu.

Ima jedna zemlja: Hakona, Olafa, Haralda,

Vigelanda, Griga i Nansena.

Ti, čovječe, što Hrvat se zoveš,

nikad ne zaboravi je.

Ima jedna zemlja što bijaše mi

i majka i otac, bratanac i sestrica.

Ne zaboravi je:

Moja Norveška se zove!


 

Sjećanje na Hrvatsku

O, Zagreb slavan, tako zvati smijem

Legenda grad i zbilja do nebesa,

Gdje sveti Juraj pokorava zmaja.

I kolodvor; odakle (od Agate Kristi)

Odlazak Orijent –ekspresa.

Izvorske Manda zagrabila vodice

Tako je dala naziv prijestolnici.

Nema spomena tome bunaru

A na konju kip Jelačića bana.

Lik Majke Božje nije dohvatila vatra

Sada na mjestu tom Kamenita vrata.

Postavi svijeću na žive, poslije za mrtve,

Da bi živi živjeli, a duše poginulih imali mira,

I nikad brat ne bi ratovao protiv brata.

Pet dugih prekrasnih godina

Zagreb bio je moj dom i sudbina.

Smiješak prijatelja, sunčane trake

Povezani su uvijek s tobom.

Od Bosanske do Vinogradske,

Ilicom naprijed i natrag.

Trešnjevka ili trgovi

Cvjetni, Britanski – nadohvat ruke

Kafići u uličicama: šalica kave,

Krigla pive ili vina čaša.

A naprijed je centralni plac

A malo dalje Katedrala.

Uvijek spreman za pitanje

"Kako si?"

Putovi su vodili u MVP i Sabor, Banske dvore,

I, naravno, Pantovčak.

Muzej moderne i naive

"izvor života" – zauvijek

I znameniti HNK.

I kada obaveze zadaju glavobolju

I,čini se, sasvim nema snage,

Zaboravi na vrijeme svoje obaveze

Ostavi sve i ravno s prijateljima u "Okrugljak".

Carevina mesa. Toplina. Ugodna atmosfera.

I konobari sa svakim serviranim jelom

Poklanjaju komadić sebe.

Ipak, bogatstvo svake države su ljudi.

Što je to narod?

Za mnoge samo gomila,

Skup ljudi, biračko tijelo

Tvorac vladara

Koji ga ne usrećuju.

Ali za mene, u provinciji ili prijestolnici

Narod – dragih prijatelja lica,

Žamor gozbe, beskonačne rasprave.

Marijan i Andrija, Darinka i Zrinka,

Hido, Branko, Vesna, Davor, Inka.

Dolaze u uspomenama, prolaze redom

Josip, Stipe, Ivan, Domogoj.

Zemaljska ljepota i nezemaljski osjećaji,

Uzbuđujući mozak, ulazeći u srca,

Što ste – vijenac prirode, uzvišenost duha?

Igra mašte ili realni plod spoznaje?

Da li je darežljiva ruka Stvoritelja

Ubacila ovamo komadić svemira?

Zbogom, Hrvatska, upoznala si radost i nevolju,

Ali nisi izgubila maštu

Stvorena si od zvijezda i suza,

Od ogrlice otoka i tihih uzdisaja mora,

Zbogom, Hrvatska, kao vjetar s brda

Prošla si godine kušnje,

Završen san. Okončan razgovor.

Zbogom ili, ipak, do viđenja.

 

 

Potrebno je spomenuti da je Koordinacija Hrvatskih društava prijateljstva osnovana 1991. godine i temelji svoju aktivnost na općim principima antifašizma, demokracije i prijateljstva među narodima te zaštite i očuvanja ljudskih i nacionalnih prava. Utemeljitelji i osnivači Koordinacije su bili g. Andrija Karafilipović, g. Franjo Gregurić, predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva, prof. dr. Hajmer, veleposlanici Kraljevine Norveške, Poljske i Madžarske te gđa Milada Privora. Tijekom 24. godine djelovanja i 1000. održanih tribina, okruglih stolova,  pojedinačnih i skupnih predavanja predstavnika UN-a,  brojnih veleposlanika akreditiranih u Republici Hrvatskoj i hrvatskih veleposlanika u zemljama svijeta, stranih državnih dužnosnika, članova Koordinaciji HDP i hrvatskih društava prijateljstva, te putovanja u strane zemlje u cilju promicanja poruka mira, prijateljstva i razumijevanja s ponosom možemo istaknuti da iza nas je stvarno veliki posao. Međutim, cjelokupna ova aktivnost ne bi bilo ostvarljiva bez nesebičnog rada i zalaganja svih sudionika, - bez iznimne pomoći naših brojnih članova, hrvatskih veleposlanika, stranih veleposlanstava, državnih ustanova i prijatelja Koordinacije, a, prije svega, bez žarke i iskrene želje za uspostavom i učvršćivanjem prijateljskih veza među državama i narodima svijeta. Velika vam svima hvala!

 

Predavanja veleposlanika,  predavanja pojedinaca, putovanja po Hrvatskoj u okviru pojedinih projekata u organizaciji glavnog tajnika Andrije Karafilipovića i Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva:

Kina                                                   - 157 predavanja, pojedinac 37 (Zhi Zhao Lin), 130

putovanja

Norveška                                            - 109 predavanja, pojedinac 37 (Knut Torasen), 62

putovanja

Rusija                                                 - 79 predavanja, pojedinac 35 (Eduard Kuzmin), 117

putovanja

Poljska                                               - 87 predavanja, pojedinac 29 (Weslaw Walkievicz), 91

putovanje

Ukrajina                                             - 71 predavanja, pojedinac 29 (A. Šostak), 102 putovanja

Slovačka                                            - 39 predavanja, pojedinac 21, 23 putovanja

Češka                                                 - 36 predavanja, pojedinac 26 (Jiri Kudela), 19 putovanja

BiH                                                    - 37 predavanja, pojedinac 26, 19 putovanja

Austrija                                              - 29 predavanja, pojedinac 19, 19 putovanja

Indija                                                 - 31 predavanje,pojedinac 18, 15 putovanja

Turska                                                - 21 predavanje, pojedinac 16, 21 putovanje

Albanija                                             - 16 predavanje, pojedinac 6, 12 putovanja

Madžarska                                          - 18 predavanja, pojedinac 18, 6 putovanja

Bugarska                                            - 27 predavanja, pojedinac 18,8 putovanja

Makedonija                                        - 19 predavanja, pojedinac 19, 25 putovanja

Iran                                                    - 18 predavanja, pojedinac 8, 4 putovanja

Jordan                                                            - 16 predavanja, pojedinac 6, 16 putovanja

Italija                                                  - 7 predavanja, pojedinac 7, 2 putovanja

Rumunjska                                         - 18 predavanja, pojedinac 6, 6 putovanja

Njemačka                                           - 4 predavanja, pojedinac 4, 4 putovanja

Francuska                                           - 4 predavanja, pojedinac 4, 4 putovanja

Španjolska                                          - 6 predavanja, pojedinac 4, 4 putovanja

Japan                                                  - 5 predavanja, pojedinac 4, 4 putovanja

Srbija                                                  - 2 predavanja, pojedinac 2, 2 putovanja

Velika Britanija i S. Irska                  - 4 predavanja, pojedinac 2, 4 putovanja

SAD                                                   - 4 predavanja, pojedinac 4, 4 putovanja

Grčka                                                 - 6 predavanja, pojedinac 2, 2 putovanja

Finska                                                            - 2 predavanja, pojedinac 2, 2 putovanja

Švedska                                             - 1 predavanje, pojedinac 1, 1 putovanje

Sudan                                                 - 4 predavanja, pojedinac 2, 2 putovanja

Indonezija                                          - 1 predavanje

Armenija                                            - 2 predavanja

Azerbajdžan                                       - 4 predavanja, pojedinac 1, 2 putovanja

Belgija                                               - 2 predavanja

Crna Gora                                          - 4 predavanja

Danska                                               - 8 predavanja, 2 putovanja

Egipat                                                            - 4 predavanja

Izrael                                                  - 6 predavanja, 2 putovanja

Južna Koreja                                      - 8 predavanja, pojedinac 8, 2 putovanja

Kosovo                                              - 2 predavanja, 2 putovanja

Nizozemska                                       - 4 predavanja, pojedinac 4, 4 putovanja

Portugal                                             - 1 predavanje, 1 putovanje

Slovenija                                            - 22 predavanja, pojedinac 6, 4 putovanja

Švicarska                                           - 2 predavanja, 2 putovanja

Bivša Jugoslavija                               - 2 predavanja, pojedinac 2

UN                                                     - 2 predavanja (Jirzi Dinsbir)

UN                                                     - 1 predavanje (Tadeusz Mazowiecki)

UNPROFOR                                     - 4 predavanja

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić - 4 predavanja

Slovačka-predsjednik Vlade              - 1 predavanje

Rumunjska-predsjednik Vlade          - 1 predavanje

Tonino Picula                                     - 4 predavanja

Branko Caratan                                  - 4 predavanja

Bogoljub Lacmanović                        - 4 predavanja

 

 

Predavanja članova Koordinacije HDP i društava prijateljstva

Jadranka Huljev, prof.                       - 8 predavanja

Jevgenij Paščenko                              - 8 predavanja

Andrija Karafilipović                         - 7 predavanja

Mato Arlović                                     - 6 predavanja

Ante Simonić, prof.                           - 6 predavanja

Natalija Oštarijaš, prof.                      - 6 predavanja

Drago Muvrin                                    - 5 predavanja

Dušan Rapo                                       - 5 predavanja

Nereo Zolia                                        - 3 predavanja

Mirsad Bakšić                                    - 2 predavanja

Ati Salvaro                                         - 2 predavanja

Josip Šilić                                           - 2 predavanja

Milivoj Slaviček                                 - 2 predavanja

Maria Elena Rodriguez (Peru)           - 1 predavanje

 

Završetak svečanosti je protekao u ugodnoj i uzvišenoj atmosferi zajedničkog druženja i stvaranja novih planova za uspostavu, promicanje i učvršćivanje međunarodnih odnosa prijateljstva te gospodarskih, znanstvenih i kulturnih veza.